Zlatko Vasić piše poeziju i prozu za decu i odrasle. Objavio je dve zbirke pesama Užasnuti hor i Večera sa ženom koja gubi moje stvari, roman Vojska oblaka i soli, kao i romane za decu Čudesno putovanje, Šumski derbi i Šušššti ševar. Poznat je i po serijalu knjiga za decu Gusar Dobrica. Učesnik je onlajn projekta „Maštalice”, a radovi su mu objavljeni u književnoj periodici Srbije i prevedeni na mađarski, makedonski, romski, rumunski, rusinski i slovački jezik.

Gusar Dobrica je serijal knjiga o avanturama zabavne gusarske družine namenjen uzrastu predškolaca i mlađih osnovaca u izdanju „Kreativnog centra” i čine ga knjige Jedrenjak u kukuruzu, Kovčeg za bostan i Kit sa tregerima. Kako ste ispričali avanture moreplovca na Panonskom moru danas?
Panonsko more nije nestalo, samo je promenilo boju i manje je slano nego što je to slučaj sa drugim morima, ali ima istu širinu i nepreglednost koja se preslikala na ljude nastanjene u njegovom koritu. Mi, Vojvođani, kada govorimo o Panonskom moru ne mislimo na prošlost. Naprotiv, naše more se ogleda u beskonačnim zelenim i zlatnim poljima, a salaši su ostrva oko kojih se razliva ta ustalasana pučina. To je Panonsko more o kome govore moje knjige. Naravno da sam mogao pisati o dalekoj prošlosti kada je pravo Panonsko more leškarilo na našim kućnim pragovima, ali čim sam postao svestan toga koliko bi neobično bilo da se plovi i pustolovi kroz ovo današnje more, priča je mogla da se odmota: gusar, koji to tek treba da postane, živi na obali mora koje nije ni slano, ni previše mokro i sanja o plovidbi, iako nema jedrenjak. Kako postati gusar sa toliko nedostataka? Odgovor je više nego jednostavan – treba maštati. Jer mašta nadoknađuje svaki nedostatak. Njom možete dozvati jedrenjak ili posoliti more. A upravo je mašta ta koja mi je vratila sećanje na jedno leto kada smo moj mlađi brat i ja često razvijali jedra između tavanskih greda naše kuće, zamišljajući da plovimo u gusarske avanture, mašući drvenim frulicama kao kuburama. Kada sam razmišljao, nakon romana Čudesno putovanje i Šumski derbi o čemu bih mogao da pišem, na um mi je pala ta naša igra, a ideja da to budu gusari Panonskog mora nekako se sama nametnula.
Glavni lik tog serijala je gusarski pripravnik Dobrica, a njegovu gusarsku družinu čine pomalo neobični članovi. Kakva je to družina?
Neko bi mogao da pomisli da je Dobrica tek običan dečak koji živi na usamljenom salašu (pustom ostrvu) odvojen od druge dece, pa je družinu za gusarske avanture morao da potraži u onima sa kojima svakodnevno deli život. Ali ako znate da je on, pre svega, unuk čuvenog gusarskog kapetana Nemilosrdnog Makse onda ne može da začudi što su se na palubu jedrenjaka Morsko prase našli mačak Zgubidan, guska Ljubinka, brodski kuvar duh Dragiša, kovčeg koji voli lubenice i muškatla iz saksije koja obožava da maše. Jer, svi oni su vični i iskusni moreplovci koji poznaju Panonsko more kao sopstvenu laticu, poklopac ili rep. Osim toga niko „običniji” i ne bi mogao putovati jedrenjakom koji plovi unazad i suprotstaviti se strašnom neprijatelju Grozomornom Božidaru. Njega je Dobrica, zajedno sa jedrenjakom, dobio u nasledstvo od svog dede, čuvenog gusarskog kapetana Nemilosrdnog Makse. Svi oni zajedno, i prijatelji i neprijatelji, zapetljavaju priče, čineći ih smešnim i zanimljivim deci.
Dosta pišete za decu, čak je sedamdeset Vaših priča za decu pročitano u emisiji „Dobro jutro, deco” Radio Beograda 1. Šta su sve bile teme?
Teme, s obzirom na toliki broj priča, morale su biti raznovrsne. Mnoge od njih govore o junacima mog detinjstva – babi i dedi, o strahovima, o sećanjim, o raznoraznim zanatlijam… Ali svima je zajedničko da su naopake i neočekivane. Tako su u njima kišobran koji se boji kiše, zemljotres koji stanuje u tegli, strašilo koje bere zvezde, strah koji se plašio sopstvene kuće, džin koji je premestio Frušku goru, trospratna krofna, drangulije, andrmolje i mnogo drugog isto tako neobičnog i još više nemogućeg.
Dobili ste brojne nagrade. Koje su po Vašem poimanju najznačajnije?
Za najznačajnije smatram one nagrade koje su u nekom trenutku činile prekretnicu u mom stvaralaštvu ili su uticale da istrajem u njemu, a to su svakako:
– Prva nagrada na 30. Festivalu jugoslovenske poezije mladih, Vrbas, 1998.
– Prva nagrada na 9. Konkursu za najlepšu ljubavnu pesmu, Ivanjica, 2000.
– Prva nagrada na Festivalu poezije mladih „Vukovi lastari”, Loznica, 2001.
– Prva nagrada na konkursu za kratku priču emisije „Dobro jutro deco” Radio Beograda1, Beograd, 2012.
-Nagrada „Neven” za 2017. godinu, Beograd 2018. (za Čudesno putovanje)
-Treća nagrada „Dositejevo pero” za 2019. godinu, Beograd 2020. (za Šumski derbi)
– Nagrada grada Niša „Maleni cvet” za 2021. godinu, Niš 2022. (za Šušššti ševar)
Pisali ste i za odraslu publiku. Autor ste i zbirki pesama Užasnuti hor i Večera sa ženom koja gubi moje stvari, i romana Vojska oblaka i soli. Koje su Vas teme zaokupaljale u tim delima?
Pesničke knjige su se bavile temama ljubavi i smrti, upravo onim što fascinira čoveka u mladim godinama u kojima sam i sam bio kada su knjige nastajale. Roman Vojska oblaka i soli je napisan u formi diptiha. Knjiga je sastavljena od krugova, koji junake vraćaju na polazne tačke, ali i krugove iz kojih nema izlaza za njih.U osnovi, kao temelj ove knjige, stoje dve priče – jedna o ratu i druga o potrazi. Ali kada bolje razmislim i ovaj roman je na neki način priča o ljubavi, u kojoj je dovoljan bilo kakav znak da se proputuje pola sveta da bi se pronašla voljena osoba.
Živite i radite u Nemačkoj. Dok ste živeli u Apatinu bili ste urednik književnog programa u Kulturnom centru, a i sami ste pisac. Kako ste počeli da pišete?
Ne mogu jasno da odredim vreme ni način kako sam i kada počeo da pišem. To je, nekako, oduvek bilo deo mene. Kao kada ste svesni da nešto prosto znate da radite i ne pridajete mu preveliku važnost. Čak sam taj talenat u nekom periodu života, „gušio” u sebi baveći se sportom u kome nisam bio naročito blistav. Srećom, potreba za pisanjem je vremenom postajala neizdrživa, pa sam joj se i prepustio. Iako sam veoma rano, još u osnovnoj školi, prve pesme objavio u školskom listu „Naš život” nisam razmišljao da bi pisanje moglo biti moj životni put. Pisanje, bez obzira koliko zabavno može da bude uopšte nije lako. To je težak, iscrpljujući posao u koji pisac, da bi delo bilo dobro, mora da uloži mnogo truda. A ja sam pisanje godinama doživljavao samo kao zabavu. Tek kada sam shvatio da ništa drugo uistinu i ne znam da radim, prestao sam da bežim od obaveza koje ovaj sjajni poziv nosi sa sobom.
Vaš roman za decu Čudesno putovanje nalazi se u dopunskom izboru lektire za četvrti razred. Kakvo je to čudesno putovanje kroz život?
Ova knjiga nam donosi priču koja se odvija kroz četiri godišnja doba i na četiri strane sveta. Započinje na malom vojvođanskom salašu jednog toplog avgustovskog dana, a završava na istom mestu posle mnogo godina. Na to putovanje nas vodi neuobičajeni junak čije je ime Putić. On je mlad i znatiželjni put koji mirno živi na salašu sve dok, privučen čarobnim prizorom koji se nalazi s druge strane tarabe, ne odluči da ispruži noge u avanturu. Na tom putovanju naš junak stiče veštine i znanje, prijateljstvo i ljubav zbog čega je spreman da otputuje na kraj sveta. Ipak, ma koliko daleko otišao, neće uspeti da se oslobodi svraba tabana koji mir mogu pronaći jedino na salašu…
- Tugovanje mamuta: Večnost mitova je u stalnom obnavljanju
- Futuristički pogled na pritisak odrastanja
Roman Šušššti ševar spada u red animalističke proze za decu. Radnja prati žabe iz Prinčeve Bare. Upoznajte nas ukratko sa tom knjigom.
Glavni junak misli da je zaljubljen u princezu. Princeza poželi zahtevnu želju. Kralj odabere jedinog dobrovoljca. Vitez donese pogrešno oružje. Svi veruju da je neprijatelj daleko. Neprijatelj smatra da je nepobediv… Ipak, ništa nije kako izgleda i sve očas može da se promeni, ako svako ispuni svoju sudbinu. Kada Grof, zbog sklopa nesrećnih okolnosti, bude odabran da ostvari rođendansku želju lepe princeze Žakline i upusti se u avanturu sa druge strane. Listajućeg Zida neće biti svestan koliko će to promeniti ne samo na njega, nego i celo kraljevstvo u kom živi. Mladi žabac je odabran da u Bašti, o kojoj se pripovedaju jezive priče, pronađe ružu za princezu ali i oružje kojim se kraljevstvo može odupreti najvećoj opasnosti – strašnoj zmiji DŽindžer. Kroz niz avantura Grof će srest inove prijatelje i nove neprijatelje, savladati razne prepreke, naučiti veštine o kojima ne sanja i od jednog lenjog žapca postati vitez. Itektako promenjen moći će da se vrati i odupre najstrašnijem stvoru koji vreba njegov narod. Ali ostaje pitanje da li će sve to biti dovoljno da se porazi neko ko:
„Tiho stiže!
Hitro gmiže!
Prikrada se bliže! Bliže!
Žuto oko! Čeljust ljuta!
Samo guta! Guta! Guta!”
Zlatozrak, Svilac, Tajna, General i brojni drugi stanovnici Dubokog jendeka igraju fudbalsku utakmicu s gradskim drvosečama da bi sačuvali svoju šumu.To je početak romana za mlađe osnovce Šumski derbi. Šta biva dalje?
Pre svega, budući fudbaleri su stabla koja obožavaju umetnost a o fudbalu ne znaju apsolutno ništa, tako da su olako ušli u opkladu sa drvosečama da šuma pripadne onome ko bude bolji u fudbalskoj utakmici. Prvo će morati da pronađu trenera, da sagrade teren za vežbanje, a zatim i da nauče pravila i veštine ove zanimljive ali i odgovorne igre. Uz pomoć lugara Vukadina, miša Gricka Miliroda i mnogih drugih stanovnika i zanimljivih likova iz Dubokog jendeka uspeće da u zakazanom roku stanu naspram iskusnih fudbalera koji predstavljaju tim drvoseča i odigraju utakmicu od koje im zavisi opstanak sopstvenog doma. Da li će uspeti u tome i da li im je ljubav prema šumi biti dovoljna ili ipak treba nešto više od toga saznaće svako ko zaviri pod krošnje Dubokog jendeka.
Šta biste preporučili da čitaju deca i mladi, a da nisu Vaše knjige?
Pored dela naših vrhunskim pisaca Miroslava Antića, Desanke Maksimović, Branka Ćopića, Dušana Radovića, Dragana Lukića, Aleksandra Vuča, Vladimira Andrića i drugih, od srca preporučujem Besmrtno srce Pitera Banzla, Svet od mastila Kornelije Funke, Pustolovinu na ostrvu ptica Aleksandra Sekulova, Knjigu o džungli Radjarda Kiplinga, Trgovca snegom Sema Gejtona, Hobita J.R.R. Tolkina, Redvola Brajana DŽejksa kao i narodne epske pesme i bajke.
Kakvo je Vaše viđenje uloge književnosti u odrastanju dece u savremenom svetu?
Onaj ko čita ima široko otvorene oči za svet oko sebe i svestan je svog postojanja u njemu. Tako je oduvek bilo i ja se uopšte ne dovodim u zabludu da će u budućnosti biti drugačije. Čitanje bogati i od dece stvara ljude dostojne planete na kojoj žive. A u vreme današnje sveopšte nebrige o bilo čemu, čini mi se da knjige i oni koji ih čitaju, mogu da imaju ključnu ulogu u očuvanju, možda, i opstanka našeg doma.
Panonski mornari i dalje plove nekim zamišljenim morima. Kuda Vi plovite dalje u stvaranju knjiga za decu?
Poslednje četiri godine sam usidren u mirnom pristaništu na Bodenskom jezeru, ali i dalje mislima usmeren prema Panoniji. Radim na rukopisima novih romana za decu, a u međuvremenu iščekujem pojavu slikovnice u stihovima „Čudni stvor”, koja će biti objavljena u „Kreativnom centru”, do ovogodišnjeg Sajma knjiga.
Razgovarala: prof. dr Slađana MILENKOVIĆ