Željka Bašanović Marković: TRI KRATKE PRIČE

Željka Bašanović Marković (1973) živi u Beogradu. Po zanimanju je građevinski inženjer. Kratke i satirične priče, kao i aforizme, objavljuje u zbornicima i književnim časopisima.

Čovek za dva broja manji

Ustao je kao i obično.
Jutarnje tuširanje i čitanje novina samo u peškiru obmotanom oko kukova predstavljalo je za njega vrhunac hedonizma.
Dobro je znao da ga komsiluk gleda kroz velika staklena vrata koja vode u dvorište.
Uživao je u tome.
Voleo je tu veličinu sebe u njihovim očima dok je on u stvarnosti bio čovek dva broja manji.
Komotno je mogao i da se pokrije tom komšijskom verzijom sebe.
Možda  bi se i pokrio jutros njome samo da je mogao da je nađe.
Pred sobom bio je kao glava čiode, čekajući nekog dobrog šnajdera da ga iskorosti za fircanje.
“Najgore je ipak kad te nema nigde!”, pomisli i utonu u tudje mišljenje.

Željka Bašanović Marković

Goloruka želja

Gospodin Šuškalović osvanuo je jednoga dana prvo sa inicijalima a potom čitavom svojom bistom na naslovoj strani dnevnih novina.
Kao neočekivani obrt u blistavoj i brzoj karijeri usledio je istražni postupak pa i pritvor.
Šuškanje po  kuloarima jenjavalo je kako su dani odmicali.
Izašavši na slobodu pribrao se i uvežbao govor za sve koji ga poznaju…
Priča je glatko prolazila što zbog nezainteresovanosti tako i zbog putera koji su na glavi imali u većini slučajeva ljudi iz njegovog okruženja.
Ćutali su najviše zbog svojih interesa i straha od nezavidne situacije u koju bi se mogli naći baš kao i gospodin Šuškalović.
Pronevera, otimačina, ucena bili su svima kao kamen spoticanja u jednoličnim mislima.
Promenio je imidž, švalerku,auto,stan….
Jedino je zadržao ljagu jer nju niko nije hteo.
Pojavio se potpuno nov….
Opet su šaputali za njim iako ga niko vise ne prepoznaje a ostao je  glavom i bradom isti.
Trbuhom za kruhom se želja za uspehom zaglavila negde između pankreasa i međunožja, i sad svi čekaju da li će da umre ili seksualno apstinira?!

Kloniranje

Posle više sati, kad videše da operacija kod pacijenta neće doneti ništa novo, pobacaše instrumente, opsovaše i uzeše epruvete da načine sledeći klon.
– Ovaj će biti bolji! – rekoše bez posebne želje da su sigurni u svoju tvrdnju.
Klon nije ni znao da je već postojao.Brisano mu je svako sećanje na prethodno kloniranje.
Doktorima isto, ali iz solidarnosti prema klonu.
Mogućnost da sledeći put operacija uspe, jednaka je mogućnosti da klon bude anesteziolog.
Vreme koje bude prespavao pokazaće koliko je velika šansa za to.
Iz sterilne epruvete nesvestan svega spremao se džoker za sledeću partiju pokušaja.
Sve su položili na njega osim pamćenja.
Igra je mogla da počne samo da je neko mogao da se seti da ume da igra.
Ugasili su svetla iznad operacionog stola i po mraku, brzo se vratili u epruvete.
Ostao je samo najsporiji.
On će sutra da operiše.

Podelite sa prijateljima:
Share