Zbirka pesama Slavena Kopanje: U zadnjem kupeu Southern Expressa

U izdanju društva Kvaka objavljena je prva zbirka pesama banjalučko-londonskog pesnika Slavena Kopanje U zadnjem kupeu Southern Expressa.

Zbirka pesama Slavena Kopanje

U zadnjem kupeu Southern Expressa, zbirka poezije i pomalo proze Slavena Kopanje, napisana je u slavu kretanja, u slavu grada, u slavu utopije, u slavu muzike, u slavu mora. U slavu života, na početku i na kraju svega, jer „Temza i dalje teče, Vrbas isto tako“.

Slavenova je poezija introspektivna. Iako stihovima tvrdi „uvijek tragam za stvarima koje sam ostavio iza“, on zapravo neprestano traga za samim sobom, za svojom suštinom. I tako će biti dok god bude disao i pisao. Jer „To je moje prokletstvo, to je moja svjetlost / Ali, ovo je moja priča i ovo je moj život..“

Iza na prvi pogled nostalgičnih, a učini se i gorkih stihova, iza žala „Da sam ja imao normalnu mladost“, krije se – iako bez želje da se sakrije – opsesija za kretanjem. I djetinjstvo u rodnoj Banjaluci, i izbjeglički pa punopravni staž u Londonu nisu ni žal niti gorčina, već vatromet urbanog, slavljenje asfalta našeg nasušnog na kojem smo rođeni i koji je svugdje isti, mada to nipošto domorocima ne smijemo reći.

Iskustvo rata je iskustvo neprirodnog, prebrzog odrastanja. Osvrtanje na to prebrzo starenje budi nostalgiju za normalnom mladošću, za naivnošću, za dosadom predvidljivosti. Otud „Komad plavog neba iznad mene / To je jedino što tražim“. Nije to izraz očaja, to je izraz prerane svijesti o univerzalnosti kurvinih sinova. A prema njima uvijek i svugdje isto: „Notama na pendrek (…) / Violinskim ključem u glavu“.

Iako pisana iz ličnih iskustava, Slavenova autobiografska poezija nesumnjivo nosi univerzalnu poruku – u slavu čovjeka i svih njegovih slabosti. Ali, i takav – nimalo savršen čovjek – želi „Prema moru, jer sve drugo ne vrijedi više“. Tobož čeznuvši za samoćom i zabačenim krajevima: „Dokopaćemo se Gilija kad tad“. Ne, dakle, „ja“ kao lirski subjekt, već „mi“. Mi kao ljudi, bez kojih Slaven ne može i ne smije. Bez kojih se ne može i ne smije!

Autor recenzije: Dinko Gruhonjić


Slaven Kopanja rođen je 1970. godine u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u rodnom gradu a studij sociologije i magisterij ljudskih prava i socijalne pravde u Londonu u koji je došao 1992. godine. Većina Slavenovih pjesama je nastala u pokretu: u vozu, autobusu, avionu, podzemnoj željeznici, na biciklu ili u hodu. Pjesme su mu objavljene u časopisima Kvaka, Diskurs, Sapphoart, Metafora, Sinhro, Pikolo knjigomat, Književnost.hr, XXZ magazin i drugima.

Zbirka pesama Slavena Kopanje
Slaven Kopanja

Osim pisanja Slaven se bavi i muzikom, svira gitaru i piše tekstove i muziku za svoje pjesme, kako na maternjem tako i na engleskom jeziku. Sa rock bendom “The Tremens” iz Londona je objavio album “20 Years of Hurt” na engleskom jeziku 2018. godine a sa bendom “TDK Torpedo” iz Pule je objavio EP pod nazivom “U zadnjem kupeu Olimpik Ekspresa” 2020 godine. Radi u organizaciji za zaštitu ljudskih prava u Londonu.

Podelite sa prijateljima:
Share