Vladislav Cicmil, rođen 01.05.1988. godine u selu Stolac, Crna Gora. Dosad je objavio tri rukopisa, zbirke poezije: Namještena igra (2016), Žeđ (2020) i zbirku kratkih priča Usta puna pepela (2019).
APOKALIPSA
I
Razapinjali smo Boga
Neke žene su jecale
I okretale pogled u stranu
A djeca u ritama
Prkosno gledala
Božija krv u prašini
Majke su naše bile obične kurve
A očeve nikada vidjeli nijesmo
Noći su jaukale očaj
A dani bazdili na znoj
I ispovraćano vino
II
Zakovaše me
Nije boljelo
Iz mojih žila
Tuđa je kapala krv
Do mene jedan blagih očiju
Gleda ka nebu
Grči se
Nudi nam spasenje
I zove oca
Slutio sam jasno da je Bog
Ali se kajati nijesam htio
Onaj drugi pljunu na sebe
I zaplaka
Prolomi se beznađe
Psi se uplašiše
Polomiše mi noge
I pobjegoše
Ostadoh sam
III
Uistinu je Sin Božiji
Zajecah
Ispustih koplje
Padoh na koljena
Vidjeh propast svijeta
I sve nas na ognjenim mukama
Suze moje
U prašini
Pala je tama
ZIDANJE GRADA
Nijesam zbog taštine onda bio kadar
Da zakoljem braću i zapalim Skadar
Hrabrošću me nije zadojila ptica
Slijepa za varku mlada Gojkovica
Nijesam se drznuo da raskinem lance
Da izbavim svjetlo i plave blizance
Već Judinim srcem gorio do kraja
Izdajom da steknem ludilo beskraja
Oproštaja nema mori vječna glad
Izgubismo duše sazidasmo grad
ISPOVIJEST
Pogrešne žene i prazne riječi
Laž magijska ukras životu
Premalo da zaborav spriječi
Grob na dnu polja kao fusnotu
Ne znajući Boga ni Božijeg lika
Ispovijest nijemim pod stijenom
Gledajući u svom oku krvnika
U ogledalu stopljen sa hijenom
U rukama kamenje bola
Vječito žedan ljudske topline
Živjeći život na pola
U grudima krijem naprsline
Iza mene neće ostati ništa
Niti ime niti slavno djelo
Sam svoja gradim mučilišta
I kroz pjesme sričem opijelo
NA BOGOJAVLJENSKU NOĆ
Nejasni obrisi mraka po sobi su se pružali
Mi smo se goli vatrenim grijehom naoružali
Namjesto molitve strasno dahtao sam joj ime
Ali ne znah da ljubav malo je šta imala s time
Te bogojavljenske noći umro sam na njenoj sisi
I vidio tijelo svoje što hladno na grani visi
Izbezumljen iskapio ocata čašu zadnju
I sam joj svoju glavu prinio na pladnju
