Vesna Sekulić: PESME

Vesna Sekulić, lekar i pesnikinja, napisla je i objavila osam knjiga pesama, od kojih je jedna knjiga pesama za decu. Pored pesama povremeno piše i kratke priče, koje je objavila u svoje dve knjige. Član je Udruženja književnika Srbije ,U.P „Poeta“, U.K. „Zenit“ iz Podgorice i predsednica je Udruženja lekara – pisaca „Vidar“. Živi u Beogradu.

TRAVA KOŠENA

Udišem
Miris trave
Košene,
Na detinjstvo 
Podseća.
Na maslačke
Vetrom 
Nošene.
Na vreme
Kad je ovde
Boravila
Sreća.

Udišem
Miris trave
I zatvaram oči.
Vraćam se
U vreme prošlo…

Eh, kad bih
Imala moći
U njemu
Da ostanem.

Vesna Sekulić
NAŠA LIPA

Mirisom je ispunila sobu,
Probudila čula uspavana.
Uznemirila u duši teskobu,
Zagolicala nezarasle šavove rana.

Zatvaram oči i dišem duboko.
Pokušavam vreme u nazad da vratim.
Htelo bi sreću da vidi moje oko,
U leto poslednje htela bih da svratim.

Svojim mirisom lako me nosi,
Uspomene ko latice prosipa.
Jedan cvet se sakrio u mojoj kosi,
Mirisom neprebola miriše naša lipa. 

PLES PAHULJICA

Sećaš li se, kako si me začikavao,
Što ne volim zimu, što za letom imam žal,
Dzepove za ruke moje hladne davao,
Oko vrata stavljao mi svoj šal?

Govorio: “Vidi kako plešu pahuljice,
Kao balerine male!”
Ljubio mi hladno lice,
Sklanjao sa kose, kad bi tu zastale.

“Pogledaj u ove jele,
Zar nisu romantiče?
Haljine im nežne, bele,
Mladama su one slične.”
Divio se svetla odsjaju
Na snežnoj belini
“Iluziju svitaca daju,
Zar ti se ne cini?”

A ja sam čudila
Svoj toj radosti prizvanoj,
I rekla ti, ipak bih te radije grlila
Na nekoj plaži peščanoj.

Sećaš li se toga svega?
Ja se sećam živo.
Ponovo je puno snega
I sad mi je krivo,
Što se nisam radovala,
Tvoju sreću pratila…

Šta bih sada sve ja dala
Kako bih se vratila
U te naše lepe dane…
Kosu da mi kvasi pahulji bih dozvolila,
Ne bih htela sneg da stane,
Međ “svicima” srećna bila…
I smejala se s’ tobom, mnogo se smejala,
Sjajem tvoga oka ja bih se grejala… 

VELIKO SPREMANJE

Kada bih sve tuge usisala,
Otvorila prozor da sete izađu,
Prašinu nedoumica obrisala,
Sklonila teskobe koje se u ćošku nađu…

Kada bih promenila zavese sećanja,
Maglu uspomena rasterala.
Dobro provetrila osećanja,
Nadu dobro izglancala…

Osmehe bih zaturene pronašla,
Čežnju očistila da bude k’o nova.
U parkove radosti bih zašlа
I donela pregršt snova.

Disala bih slobodno, duboko,
Mirise nadahnuća da udahnem
Vrata otvorila široko,
Dolazećoj sreći da mahnem. 

Podelite sa prijateljima:
Share