Valentina Milačić je rođena 1966. godine. Autor je pet knjiga poezije i jedne stručne knjige iz oblasti predškolstva. Knjige poezije: Ime tišine, Vijenac nesanice, Bliznakinja groma, Kami do kamena i Užarena lavanda. Naslov stručne knjige: Kompetencije vaspitača u igrolikom prosecu sažimanja teorije i prakse. Dobitnica je nagrade „Stražilovo.“ Nominovana za nagradu „Branko Marčeta.“ Njen književni i profesionalni profil sažima Svetosavska nagrada Ministarstva kulture i prosvjete Republike Srpske za izuzetne rezultate u oblastu predškolskog vaspitanja i obrazovanja djece i doprinos kvalitetnijem vaspitanju i obrazovanju u Republici Srpskoj. Član je društva književnika “Sunčani breg“ iz Beograda, Instituta za dečju književnost iz Beograda, Udruženja kniževnika Republike Srpske i Udruženja književnika Srbije. Njene pjesme su objavljene u brojnim časopisima, zbornicima, antologijama, na portalima i sl. Pjesme su prevedene na makedonski, mađarski i engleski jezik.
PJESME I LJUDI
Neke pjesme dolaze
iz vedra neba
neke iz đavolske tame.
Neke pjesme su
rašile noć,
neke sašile dan.
Neke pjesme su krivotvorene.
pjesme su snažne ili kukavice.
Pjesme su kao ljudi
imaju ili nemaju lice.
SAN BEZ RIME
Sa neviđenim
ukrštam viđeno.
Kalem žudnje,
uzorak tišine.
Prosvećujem predah,
san bez rime.
Sa viđenim
ukrštam neviđeno.
SAMOĆA
Samoća
ima
duplo
dno,
izoštrava
vid i sluh.
Pun Mjesec
zatvara put.
SVEDENA BOL
Bol,
kad ne boli
ništa,
a boli sve.
NOĆ DUGO TRAJE
Noć dugo traje
kad bolesnik
boluje,
kad se kiša
ne smiruje,
kad tone zagrljaj
između dvije obale,
kad most zamrači buđenje.
