Svetski dan knjige i autorskih prava obeležava se svake godine 23. aprila. UNESKO je 1995. na Generalnoj konferenciji u Parizu doneo odluku o obeležavanju ovog datuma kako bi se promovisalo čitanje, objavljivanje knjiga i zaštita autorskih prava.
Veza između ovog datuma i knjiga datira iz 1923. godine kada su španski knjižari odlučili da odaju počast Servantesu koji je umro na taj dan. U to vreme tradicija u Kataloniji je bila da se razmenjuju ruže i knjige.
Knjige koje se prodaju na taj dan čine polovinu godišnje prodaje knjiga u ovoj španskoj pokrajini.
Ujedno, 23. april se smatra datumom smrti Vilijama Šekspira.
Mnoge biblioteke, knjižare i ustanove kulture obeležiće i ove godine Svetski dan knjige i autorskog prava.
Kratka istorija knjige
“Knjiga (gr. βιβλίσυ, lat. liber) predstavlja zbir jezičkih znakova pisanih ili štampanih na raznim materijalima, s ciljem da misao zabeleže i prenesu drugim ljudima. U toku istorije knjiga je imala različite forme i pisana na različitim materijalima, koji su i uslovljavali morfološke preobražaje samog pisma. Plinije Stariji u Naturalis historia piše da se u vreme Aleksandra Makedonskog upotrebljavalo za pisanje palmino lišće, liko (najčešće od lipove kore), olovo i platno. Poznato je na osnovu brojnih arheoloških nalaza, da su Asirci i Vavilonci pisali na glinenim pločama. Pisanje na drvetu poznato je Egipćanima od najranijih dana njihove pismenosti. Slovenski filolog Crnorizac Hrabar, iz 10. veka, u svojoj raspravi O pismenah govori da su se Sloveni u prvo vreme sporazumevali „režući“ na drvetu. Do danas je sačuvan veliki broj povoštanih drvenih tablica, obično diptiha.
Uobičajeno je mišljenje da tek sa preradom egipatske biljke papirusa, počinje prava istorija knjige. Na ovom materijalu sačuvani su najstariji prepisi antičke književnosti. Papirus je nadživeo antički svet i bio u upotrebi sve do 11. veka, kada ga je sasvim potisnuo pergament, materijal od presovane kože. Rukopisi pisani na papirusu imali su oblik svitka, ali od 6. veka svitak potiskuje pergamentski kodeks – oblik koji će iz skriptorija preći u štampariju i sačuvati se do naših dana.
Najmlađa vrsta materijala, poznata već u srednjem veku, a prihvaćena i u vreme štampane knjige, jeste papir, ali Kinezima pripada prvenstvo pronalaska papira, čiju su tajnu saznali Arapi u 8. veku. Sve do pojave Gutenbergove štamparije (1453) knjige su se prepisivale rukom i često bogato ukrašavale. Sa pojavom štampane knjige, počinje novo razdoblje u istoriji naše civilizacije, nazvano „civilizacijom knjige“. – Uporedo sa razvojem i usavršavanjem načina pisanja, menja se i usavršava i samo pismo, prolazeći put od piktografskog crtanja-pisanja, do razvijenog alfabeta.” (Rečnik književnih termina, Nolit, Beograd, 1992. str. 360)
Knjiga, tekst, književnost
Citatom iz Rečnika književnih termina nije sve rečeno. Ostaje i prostranstvo, predočeno čitaocima koji umesto polica pretražuju internet, knjige čuvaju u folderima, a čitaju sa monitora.
Da li se pojavom interneta izgubila civilizacija knjige?
Kao što je pergament zamenio papirus, štamparija je potisnula sve što je do tada postojalo, tako nova tehnologija potiskuje štampu. Da li time gubimo? Da. Osećaj olfaktornog i taktilnog doživljaja knjige. Pre nekoliko godina, u dodatku nekih dnevnih novina, jedan književni teoretičar govorio je o važnosti očuvanja štampane knjige. Njegovi argumenti su dostigli vrhunac u grotesknoj slici objašnjenja kako je njuškanje i lizanje knjige, onemogućeno u kontaktu sa monitorom (?).
U svakom slučaju, knjiga, kao proizvod, postoji zahvaljujući tekstu. Tekst je ono što je primarno, ne predmet. Mada, i predmet koji krije duhovnu vertikalu treba da bude u skladu sa umetničkim ukusom, kao vizualizacija verbalnog.
Istina je i da neki kupuju knjige samo da bi popunili police. Trivijalizacija upotrebne vrednosti dovela je do toga da je čovek knjizi namenio višestruku funkciju, u zavisnosti od toga šta mu je potrebno: presovanje biljaka, podupirač za sto, pritiskanje oblandi, ispravljanje držanja… Pored svih mogućih i nemogućih funkcija, koje se nude, čovek knjigu čita.
Knjiga je predmet koji krije neopipljivi beskraj. Istina je da se taj beskraj može nazreti i u drugim medijima, ali čovek je vekovima unazad izgradio jedan svojevrsan odnos sa knjigom, kakav se gradi sa nekim živim bićem koje je svojim postojanjem čovekov najbolji prijatelj.
Svetski dan knjige
U skladu sa tehnološkim razvojem, danas možemo reći da je više nego ikada potrebno usmeriti pažnju na knjige kao gotov proizvod, ali i na postojanje teksta i zaštitu njegovog autorstva. Otuda postojanje datuma kojim se skreće pažnja javnosti na probleme sa kojima se susreću pisci, izdavači, bibliotekari ili knjižari dobija na značaju.