Stevanu Raičkoviću u čast

U Beogradu, na Kalemegdanu, 6. maja održano je trinaesto Đurđevdansko okupljanje pesnika, književnika, prijatelja, poznanika i poštovalaca dela Stevana Raičkovića (1928-2007).

Đurđevdansko okupljanje pesnika
Foto: Udruženje književnika Srbije

Kao i prethodnih godina, program tokom kojeg savremeni srpski pisci govore svoju i Raičkovićevu poeziju, počeo je u 11 sati, ispred biste ovom velikom srpskom pesniku.

Na ovom tradicionalnom književnom dešavanju, ovog Đurđevdana je, pored Miloša Raičkovića, sina velikog poete, učestvovalo još sedamnaest pisaca, među kojima i Miloš Janković, predsednik Udruženja književnika srbije (UKS), Vidak Maslovarić, potpredsednik UKS i urednik Tribina u Francukoj 7, akademik Matija Bećković, Bajo Luković, Zorica Arsić Mandarić, Radomir Andrić, Duško Petrović, Vidak Maslovarić, Majo Danilović, Radomir Stojanović…

Bista pesnika, uz koju se organizuje Đurđevdansko poetsko okupljanje, rad je vajara Aleksandra Zarina, a 2012. godine otkrio ju je akademik Matija Bećković. Zarin je, inače, uradio i biste Duška Radovića, Borislava Mihajlovića Mihiza, Skendera Kulenovića…

Svojevremeno je Bećković, upravo povodom otkrivanja biste Stevanu Raičkoviću, rekao:
Skender je otišao na Kozaru, Radović u svoje pozorište na Tašmajdanu, a Raičkovića evo ovde na Kalemegdanu, gde je kao neumorni šetač, bezbroj puta prošao i da je sam mogao da bira mesto za svoju bistu, izabrao bi baš ovo. … I sada Stevan Raičković ostaje da ovde sanja svoju bronzanu uspavanku i priziva ostalu pesničku bratiju da mu se pridruže na Kalemegdanskim stazama, – prorekao je tada Bećković pokrenuvši buduća poetska đurđevdanska okupljanja Stevanu Raičkoviću u čast.

Stevan Raičković je bio saradnik literarne redakcije Radio Beograda, urednik izdavačke kuće „Prosveta“, dopisni član SANU, pisac više od dvadeset zbirki pesama, sedam knjiga za decu, više zbirki eseja. Njegova poezija je prevođena na mnoge svetske jezike, a potvrdio se i kao prevodilac ruskih klasika i modernih pesnika, poput Šekspira i Petrarke, saopštilo je Udruženje književnika Srbije.

Stevan Raičković

U MOJOJ GLAVI STANUJEŠ

U mojoj glavi stanuješ: tu ti je
Soba i mali balkon s kog puca
Vidik na moje misli najtananije.

Ponekad slušaš kako mi zakuca
Srce ko živi leptir iz kutije.

Ja ti odškrinem vrata: niz basamake
Silaziš u vrt za kog niko ne zna.

Na povjetarcu lebdiš poput slamke.

(Dok za to vrijeme, možda: neoprezna
Stojiš na nekom rubu, ispred zamke…)

Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš
U morsku pjenu, ispod sunca, gola)

spazim te kako po kiši preskačeš
Barice i sva u blatu do pola
Žuriš na posao s licem ko da plačeš.

Prolazi dan za danom i sva svota
Vremena tvog se po dva puta zbira:
Pa pola oko moga klupka mota.

Vidim sa tvoga lica punog mira
Da ne znaš kako živiš dva života.

U mojoj glavi stanuješ i dubiš
Crne i bijele hodnike za moje
Misli: kako mi bježiš il me ljubiš?

Van tebe druge misli ne postoje.

Samo dok spavam ti se nekud gubiš…

Stevan Raičković (1928 – 2007)

Podelite sa prijateljima:
Share