Šta voli da čita Džonatan Frenzen?

Foto: Džonatan Frenzen. Image Credit: Shelby Graham / shelf-life.ew.com
Foto: Džonatan Frenzen. Image Credit: Shelby Graham / shelf-life.ew.com

Džonatan Frenzen, američki romanopisac i esejista, proslavio se romanom “Korekcije” (2001), da bi romanom “Sloboda” (2010) postao jedan od najčitanijih svetskih pisaca, i jedno od najvećih književnih imena današnjice.

Svojim nastupima u medijima Frenzen uvek privlači pažnju, bilo da govori o savremenom svetu, medijima ili književnosti.

Tolstoj XXI veka, kako ga zbog načina pripovedanja neki kritičari nazivaju, u intervjuu za Entertaimnet Weekly govori o knjigama koje voli da čita, ali i o drugim piscima ili knjigama koje nisu ostavile značajan utisak na njega.

Neposredan povod za razgovor o knjigama koje su uticale na razvoj ovog pisca, jeste novo izdanje Frenzenovog prvog romana “27. grad” (The Twenty-Seventh City) prvi put objavljenog pre 25 godina.

U razgovoru ovaj pisac otkriva koje su knjige uticale na njega kao autora i osobu, krenuvši od omiljenih knjiga iz detinjstva među kojima su i “Doktor Dulitl” ili “Vetar u vrbaku”, ističući da su mu kao dečaku bili zanimljivi personifikovani likovi životinja – što je doveo u vezu sa situacijom u koju su ga stavljali roditelji braneći mu držanje kućnih ljubimaca.

U školskom uzrastu omiljena Frenzenova knjiga postala je “Kraj detinjstva” Artura Klarka, zbog koje je počeo da čita naučnu fantastiku.

Među knjigama koje su izvršile jak uticaj na razvoj ovog pisca našle su se: Kafkin “Proces”, i u ranijem dobu “Špijunka Harijet”, dok se iznova vraća i ponovo čita knjige kao “Gospodar prstenova”, romani iz “Zadužbinske trilogije” Ajzaka Asimova ili “Veliki Getsbi” F. S. Ficdžeralda.

Na pitanje o klasičnoj književnosti Frenzen odgovara da, uprkos višestrukim pokušajima, nikada nije pročitao do kraja roman “Mobi Dik” Hermana Melvila, iako se nekada pretvarao da jeste.

E. M. Forster, britanski pisac i esejista, i Dž. D. Selindžer nisu ostavili utisak na Frenzena. Po njegovom mišljenju oni spadaju u grupu precenjenih pisaca kojima je svet poklonio više pažnje nego što oni to zaslužuju. S druge strane Frenzen ne skriva oduševljenje piscima kratkih priči, ističući lakoću kojom piše Alis Manro.

Kao knjigu koja mu se neočekivano dopala, Frenzen navodi “Prohujalo sa vihorom” Margaret Mičel, što bi moglo da bude iznenađenje za fanove ovog pisca.  Tolstojev “Rat i mir” je jedna od knjiga koja je uspela da ga rasplače, nasuprot Markesovoj “Sto godina samoće” koja ga je naterala na smeh.

Na jedno od poslednjih pitanja novinara da li je napisao nešto čega se sada stidi, ili na šta je naročito ponosan, Frenzen je odgovorio da za njega opasnost ponovnog čitanja sopstvenih knjiga leži u tome što one skrivaju rečenice ili izbore reči zbog kojih bi se pisac mogao kajati. Po Frenzenovim rečima, vrlo je teško objaviti nešto zbog čega se nećete kajati. Ali, na neki način, on je i ponosan na to što postoje stvari zbog kojih se kaje, jer to znači da se probijao u pisanju i napredovao.

Izvorni intervju možete pročitati >> ovde.

Sinhro.rs

Podelite sa prijateljima:
Share