Slaven Kopanja u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studij sociologije i magisterij ljudskih prava i socijalne pravde u Londonu, u koji je došao 1992. godine. Velika većina Slavenovih pjesama nastala je u pokretu: u autobusu, vozu, podzemnoj željeznici, avionu, na biciklu ili lutajući ulicama Londona ili nekog drugog grada. Osim pisanja, Slaven se bavi i muzikom. Svira gitaru i piše tekstove i muziku za svoje pjesme, kako na maternjem tako i na engleskom jeziku. Sa rock bendom “The Tremens” iz Londona objavio je album “20 Years of Hurt” na engleskom jeziku 2018. godine. Sa bendom “TDK Torpedo” iz Pule objavio je EP pod nazivom “U zadnjem kupeu Olimpik Ekspresa” 2020. godine. Slaven je 2021. godine objavio zbirku pjesama pod nazivom “U zadnjem kupeu Southern Expressa”. Njegov posljednji muzički projekat je album benda “Southern Stream”, objavljen 2024. godine pod nazivom “Only Love”. Radi u organizaciji za zaštitu ljudskih prava u Londonu.
Na ukletom jedrenjaku
Na ukletom smo jedrenjaku
Moji drugovi i ja
Družina stara
ali odabrana
Birao nas je pažljivo Posejdon
Bog mora sa vrlo čudnim smislom za humor
Na naš račun pije svako veče
Gleda nas odozgo (ili odozdo?)
i dobro se zabavlja
Na ukletom smo jedrenjaku koji ide ravno na hridine
Svjetlo svetionika se gasi pred našim očima
Jedva da tinja
Podmuklo
Kao lopovi kao što smo mi
Pred pljačku stoljeća
Četiri i petnaest
Negdje u svijetu je možda upravo sada četiri sata i petnaest minuta
Vrijeme se kao što je opštepoznato uvijek i nezaustavljivo kreće naprijed
Ali (Uvijek postoji ali. Nije opštepoznato) u tih šezdeset sekundi
U tom razvremenu
Izmedju 4 i 15:00 i 4 i 15:59
Vrijeme stoji
Potpuno nepomično
Kao Dalai Lama u dubokoj meditaciji
Kao Nelsonov spomenik na Trafalgar Square-u
Kao stadion Diego Armano Maradona u Napulju u nedelju uveče
Svakoga dana
U četiri i petnaest
Vrijeme se zaustavi i sačeka
Dribling odozgo
I neku precizniju referentnu tačku
Vrijeme
Vrijeme radi protiv nas
Požutjela slika zna
Zamrznuti stojimo
U okviru starog sna
Trenuci mira
Neprocjenjivi trenuci mira u autobusu na relaciji
Torrevija – Alicante
Blago sunce ulazi kroz dupla stakla prozora,
Noge ležerno ispružene preko susjednog sjedala.
Putuješ i razmišljaš
O izgubljenoj ljubavi
I svim tvojim bendovima koji su se odavno raspali,
Doživjeli neslavan kraj,
Kao što ga svi dožive kad-tad.
I Džonija je pregazilo vrijeme,
Tako kažu,
Ili ga je možda ipak on pregazio
Dok je vrijeme još bilo malo.
Popodnevna smjena
Popodnevna smjena je imala svoje čari,
Ustajanje oko devet,
Bez budilnika,
Prazan stan,
Ponekad samo Dido i ja,
Kad on nije bio negdje u gradu ili u bašti.
Lagano razbuđivanje uz Azru,
Pa onda do penzionerskog po krompirušu.
Na kiosku kod Muzičke kupim Sportske,
Nikada Sport.
Te novine se nisu mogle čitati,
Papir je bio loš a slova masna,
Kao da je neko već doručkovao nad pobjedom Crvene Zvezde te nedelje.
Dok čekam na krompirušu, čitam o Zajecovom prelasku u Panathinaikos,
I o još jednoj pobjedi Jesenica,
U prvoj Jugoslovenskoj hokejaškoj ligi koja se uglavnom sastojala od Slovenačkih klubova i Medveščaka.
Andrej Vidmar je bio igračina.
Popodnevna smjena je imala svoje čari,
O tome će vam jednom pričati oni stari.
Tamo gdje me niko ne zna
Ostao sam sasvim sam,
Daleko od djetinjstva.
A gdje god da sam putovao,
Obala je svugdje ista.
Ostalo je malo riječi,
Nespretnim se one čine,
Kad ih nemaš kome reći,
Dva koraka od istine.
Tvoje oči, sve što osta,
Da me prate kao sjene.
Idem tamo gdje me ne zna
Niko osim samog mene.
Pored puta
Ostali smo pored puta
Prijatelj i ja
Sumrak pada
Neko nam je uzeo vrijeme
Na to nismo računali
Za to se nismo spremali
To nije pisalo u pravilu službe
Ili možda nismo revnosno čitali to štivo?
Kako god bilo
Neko nam je izgleda maznuo vrijeme
I sad nema nazad
U onu modru zoru
Punu obećanja
