Sanja Atanasovska je makedonskа pjesnikinja i novinarka. Rođena je 1985. godine u Kumanovu. Godine 2015. objavila je zbirku “Pismoto na desete prsti”, koja je osvojila nagradu Lesnovski zvona za najbolju debitantsku knjigu. Godine 2017. objavila je zbirku pjesama “Tapija od životоt”, i to kao elektroničku knjigu. Godine 2017. dobila je nagradu Karamanov za zbirku poezije “Staklenа gradina”. Ova knjiga također ima audio verziju za slijepe osobe. Godine 2017. dobila je treću nagradu na festivalu književnosti Panonski Galeb u Subotici, u Srbiji, na kojem su sudjelovali autori iz cijele regije. Godina 2019. objavila je četvrtu knjigu poezije „Šafrane moj“ koju je objavila kuća Slovo ljubve – bukvi buks iz Skoplja. 2020. objavila je zbirku poezije „Afrodita trči u vjetrenjačama“. Poezija Sanje Atanasovske objavljena je u nekoliko časopisa u regiji i šire. Godine 2019. boravila je na Cetinju u Crnoj Gori kao pjesnikinja.
Lijepo lice istine
U snu
jednorog mi dodirne ruku
dok ležim
na razorenoj kuli od knjiga.
Pozdravljam ga poljupcem
dijeteta koje ima
golemi leptir u srcu.
Istina raste u svim lijepim stvarima,
sve ostalo je laž.
Razoružana
Zaljubljena i razoružana do bola
predajem ti se
čak i kad me odbiješ
udaljenost postaje jama
s aristokratskom bojom
slomljeni ključ u bravi
je moj smrtni neprijatelj
i nemam druge utjehe
osim biti ljubomorna na ptice
imajući krila
doći do tebe.
Pjesma o postolaru
Sve je crno, sivo i smeđe,
a s njim i subota
uzela redni broj
na vrijedan ponedjeljak.
Živi s dušom cipela,
a odgovora nema
zašto su milijuni djece širom svijeta bosi.
Svi mi u jednom trenu
morat ćemo se sjetiti
pjesme o postolaru
jer iz kruga njegovih ruku
započeli su
tisuće pređenih kilometara.
Nemoj biti samo broj
Nemoj biti samo broj
u životu onoga koji te čeka.
Ja ću biti ovdje i sljedeće godine
s novom borom na čelu,
i moje obične jabuke
obojit ću ih u zeleno
da izgledaju kao tvoje.
Otvori srce
zatvori vrata
pogledaj me
i nemoj biti samo broj
u životu nekoga tko te voli
dakle do neba.
