Sanda Ristić-Stojanović je pesnikinja i estetičarka rođena u Beogradu 1974. Diplomirala je filozofiju na beogradskom Filozofskom fakultetu. Autorka je 15 knjiga poezije. Njene pesme i kratke priče objavljene su u brojnim zbornicima savremene književnosti. Uređuje ediciju Avangarda u IK Gramatik. Prevodi poeziju sa engleskog. Član je Srpskog književnog društva, Udruženja književnika Srbije i Estetičkog društva Srbije.
U nastavku pročitajte nekoliko lirskig avangardnih pesama koje je Sanda Ristić-Stojanović objavila ove godine u knjizi Nervi vremena XXI vek u izdanju IK Draslar.
Ostani kod kuće i čitaj!
JA
Od materijala besa Meseca,
izgrađene su
mahnitosti što imaju moje oči.
Keramiku mog glasa
lomi ustalasanost raznih prisustva i
prekaljenosti Sunca same civilizacije.
Zastajkivanja moje čežnje
kupe sve što su
ostavili glasovi
što odapinju svoje postojanje kao nas.
U katedrali samoće,
Sunce i Mesec vidaju
molitvu što osta na rukama
baš ovog trenutka.
AH, SLOBODE
U mojoj glavi,
sloboda prstom crta
monumentalnu sliku
jedne bitke
kroz koju prođe ritam
ratnika nesvesti.
U mome srcu,
ritam ruku svakodnevice
uzima užareni komad uglja
moje sveobuhvatnosti
poredeći me sa
češljem svakakvih sloboda.

NA POLICI MOJE SLOBODE
Na polici moje slobode,
iluzije, noći i dani,
skrpiše neku zalihu
parola svakakvih besova.
Na polici mog neba,
vetar civilizacije
proganja pticu koja je zapravo
polica mog nesklada sa svetom.
Na polici mog vraćanja slobodi,
iluzije naših lica
prepoznaju na sebi
sve boje naših
bekstava po narečjima naših slabosti.
CIKLUS NERVI VREMENA 4 ( 3 )
NERVI VREMENA
Nervi jedne noći
grade jedno lice
osmatračnice moje čežnje.
Bič neba šiba staze
po kojima prolaze
međusobna došaptavanja zemlje i mog besa,
odevena u pretumbavanje svakakvih bliskosti.
Nervi jednog Sunca,
igraju se na mom licu,
traže beščašće jednog mog ličnog vremena.
Nervi jednog dana
istovaruju monologe čežnje
na lice
mog promicanja duž obesti moje krvi.
Nervi jednog Meseca,
izviruju iz osame
teturanja vremena po ispruženim rukama
besa naših svetova.
Nervi jedne livade,
vide kolone vojski strasti,
koje hodaju po toj livadi,
iz kojih Sunce ponudi
razne naglaske strasti
moje krvi, moje zemlje i mog neba.
JA NA ZLATIBORU
Noć sklapa oči mom trenutku,
i korača držeći staze vremena u rukama.
Zašto zvezda Zlatibora
reže novonastale svetove na
mene i uglačanost mog nespokoja?
Zagonetnost moje šetnje,
vuče tuđe korake, noći i bliskosti
na pučine preispitivanja.
Krv neke zagonetne noći
uporno kola po
licu mog ispaštanja
i besu jednog ludog sjedinjavanja
Sunca sa mojom neuhvatljivošću.
JEDNA NADA
Dan se trgnu kao
jedna nada čitavog saobraćaja naših glasova.
Noć ulovi jedinstvo jedne nade i
jedne originalne mešavine tajni zemlje.
Nebo usmeri jednu nadu na
ozbiljnost preplitanja ptica straha i mene.
Na pijaci događaja,
moj bes i moj strah
izložiše jednu nadu moje krvi.