
U knjizi „Sa zaklopljenim očima” koju je povodom pola veka književne manifestacije “Disovo proleće” objavila čačanska biblioteka, mogu se pronaći mnogi podaci iz biografije jednog od začetnika modernizma, prenosi list Politika.
Petkovićev pseudonim
Dis je u Beograd došao 1903. godine, nakon čega ubrzo objavljuje i prve pesme. „Srpski književni glasnik”, poznati časopis za književnost, koji uređuje Bogdan Popović (1863–1944), objavljuje njegovu pesmu „Idila”, potpisanu pseudonimom – Dis, a pesmu posle desetak dana prenosi i „Carigradski vesnik”.
Beogradskim pesničkim i boemskim krugovima kružila je posetnica sa tri latinična slova – Dis, izazivajući znatiželju i polemiku.
Prema svedočenju samog pesnika bila su to samo tri slova izvučena iz njegovog imena: (Vla)dis(lav) Petković.
Dis u sećanju Sime Pandurovića
Kako je Pandurović u svojim sećanjima zapisao:
„Dis je kafanu smatrao najhumanijom ustanovom i u njoj provodio i dan i noć. Nije bio gurman ni pijanac, jeo je retko i malo i to mrljavo i bez volje. Voleo je da popije čašu dobrog vina, ali se nikad nije opijao. Njegova pesma „Orgije” više je produkt fantazije, nego stvarnog doživljaja. Iako je bio siromah imao je neku sklonost prema gospodstvu i averziju prema prostakluku. Nikada nije psovao niti bio razvratan, razuzdan i bučan… ”.
Skerlić i Dis
U maju 1911. godine, o autorovom trošku, objavljena je knjiga „Utopljene duše”. Na tankim koricama stajao je samo naziv zbirke, a u levom gornjem uglu latinični pseudonim – Dis. Pesnik ima 31 godinu i njegova prva knjiga od maga književne kritike, Jovana Skerlića, dočekana je na nož, pogotovo što su „Utopljene duše” postale programska knjiga nove umetnosti – srpske moderne. Prema Skerlićevom mišljenju Dis je netalentovan, njegove „pesničke sposobnosti su neznatne”. Skerlić Disovu poeziju proglašava dekadentnom, bolesnom, neukom imitacijom francuskih pesnika splina, čija je muza „divna bludnica”, za razliku od romantičara koji su veličali Kosovku devojku.
Disovo venčanje
Svatovi su se okupili kod Saborne crkve i tramvajem došli do Tašmajdana. Venčanje je obavljeno skoro u cik zore, u šest časova, pre službe, prohladnog, kišovitog jutra, a mladenci su, kao i kum Milan Gavrilović, činovnik Ministarstva inostranih poslova, i stari svat Radoje Janković, podoficir i pesnikov školski drug iz Čačka, posle sudbonosnog „da”, otišli na posao. Kako su mladenci zaboravili burme, a sveštenik odbio da ih venča sa improvizovanim prstenom od žice kišobrana, pretilo je da se odloži sklapanje braka. Neprijatnu situaciju razrešila je slučajna prolaznica kroz tašmajdanski park koja je Hristini privremeno pozajmila prsten.
Vladislav Petković Dis: “Sa zaklopljenim očima”, Gradska biblioteka “Vladislav Petković Dis”, Čačak, 2013.
Izvor: Politika