Darko Cvijetić, autor romana Šindlerov lift, ostao je zapanjen kada su mu pokucali na vrata stana u Prijedoru i dostavili najavu tužbe švajcarske firme Šindler, proizvođača liftova. Pisac se tako, zbog metafore, našao usred kafkijanskog zapleta, piše portal Nova.rs.
Advokati kompanije “Šindler” iz Švajcarske, zapretili su tužbom piscu i reditelju Darku Cvijetiću iz Prijedora zbog naslova njegove jedanaeste knjige, a prvog romana.
– Roman “Schindlerov lift” je fikcijska proza o jednom soliteru u Prijedoru, koja se prepliće s faktima iz povijesti te zgrade od njezina useljavanja 1974. pa do, recimo, danas. Povijest solitera je zapravo mikropovijest Jugoslavije i njezinog sunovrata u krvavim ratovima devedesetih. Roman čine kratke sličice o životima i stradanjima stanara, a okosnicu čini priča o šestogodišnjoj djevojčici koja je početkom rata poginula u liftu. Pisan je kratkim i vrlo suzdržanim rečenicama koje se omeđene poetskim skokovima – predstavlja ukratko svoju knjigu Darko Cvijetić čitaocima portala Nova.rs.
Kafkijanska atmosfera sa hrpom papira i bešumnim pretnjama poprimila je i elemente apsurda dostojne Joneska jer se čini sasvim mogućim da advokati švajcarske kompanije pre pisanja tužbe roman – nisu ni pročitali.
Pogledajte i: Jasmin B. Frelih: GOBEKLI TEPE
I izdavač u Srbiji (Književna radionica Rašić, 2019) zadržao je na koricama, poput svojih kolega u BiH i Hrvatskoj, etimološki pisan naslov “Schindlerov lift”. Zastupnici švajcarske kompanije nisu se, međutim, zadržali samo na čitanju naslova.
A šta se navodi u toj hrpi papira, šta je tačno zasmetalo kompaniji “Šindler”?
– Švicarski proizvođač liftova našao se povrijeđenog ugleda jer sam u metaforičkoj igri lift u tom soliteru nazvao “marke Schindler”, te je tako, po toj logici – lift njihove proizvodnje ubio curicu. Kako su rekli, njihov lift nije povezan ni sa Holokaustom, niti sa bosanskim ratom (?!). Lift u tom soliteru nije, dakako, marke Schindler, i moja se metafora prvenstveno odnosila na Oskara Šindlera i Spilbergov film – “Šindlerova lista”! S obzirom na to da je soliter svjedok ubijanja, itekako je nedostajao jedan Oskar Šindler da pokuša spasiti susjede “pogrešnog” imena. Na drugoj strani, curica je poginula u liftu, marke DAKA, jer nije bilo struje danima (bio je rat) i spletom nesretnih okolnosti igrala se u liftu u trenu kada je napon došao. Njezina smrt nema veze s liftovima kao takvim – izričit je Cvijetić.
– Moje mišljenje je da su oni reagirali posve impulsivno, odnosno neka njihova služba koja se bavi marketingom. Prosto je nevjerojatan pokušaj obračuna s metaforom. Zapravo su ušli u područje koje je za kapitalističko poimanje svijeta jasno, no potpuno promašeno sa svake druge strane. Dakako da lift nije fizičko lice i da lift nije ubojica, čije god da je proizvodnje. Švicarska firma bi bila u pravu da ovo nije roman, nego stručna literatura, u kojoj ja, ili bilo tko drugi, objašnjava “tehničke” nedostatke tog i tog lifta. Ovako, zapravo, ulaze u prostor umjetničke slobode. Nije zabranjeno pominjati niti Coca-Colu, niti Mercedes, pa ni reći da je u kavanskoj tuči, recimo, netko udario nekog bocom koka-kole… No, recimo da su stekli pogrešan dojam – objašnjava Darko Cvijetić uz ponešto eufemizama.
Ceo tekst pročitajte na stranici > Nova.rs (opens in a new tab)”>>> Nova.rs
