Prikaz romana „U zemlju ćeš se vratiti”: Situaciona logika zločina

Prikaz knjige: „U zemlju ćeš se vratiti”, autor: Andeš Totland. Izdanje: Odiseja, 2024. Original: Til jord skal du bi, 2022. Prevod sa norveškog: Radoš Kosović.

U zemlju ćeš se vratiti

Bio je to, najblaže rečeno, sasvim neobičan dan, završen sa jednim skrivenim, a drugim odbeglim lešom iz šupe parohijske kuće, iznenada pronađenom sedmogodišnjom unukom i tužnim, mada očekivanim vestima o smrti supruge u staračkom domu. Ruku na srce, ni Jakob Jul nije običan penzionisani sveštenik, što mu je sigurno pomoglo da brzim reakcijama koliko-toliko sredi novonastali haos, pa ipak… Situacija koju Andeš Totland postavlja na sam početak romana „U zemlju ćeš se vratiti” prevazilazi višedecenijsku svakodnevnu praksu junaka, božjeg izaslanika, pčelara i najproduktivnijeg trgovca alkoholom u selu.

Takvo otvaranje priče, koja istovremeno odgovara i pomalo iskače iz granica svima dragog nordijskog noara, postavlja zadihani, neumorni ritam daljeg zapleta. Jul, dakle, u prekratkom vremenskom razmaku otkriva da je njegov par decenija otuđeni sin jedinac, proneverivši neki novac, u bekstvu ostavio ćerku bez ikakvog staranja. Osim Izabele Donatine, ili jednostavno „Izi”, koja je svakako spasonosni blagoslov posle prvobitnog šoka, Junior mu je na vrat natovario kriminalnu bandu sa zahtevom vraćanja pomenutih para – a predvodi ih upravo bivši tast begunca. U obračunu sa uterivačima dugova, ujedno samoodbrambenom i pre svega činu zaštite Izine bezbednosti, pada krv. Srećom, Jakob za najboljeg prijatelja ima lokalnog šefa stanice Roja i, barem se time obojica teše, sve moralno opravdane razloge na svojoj strani.

Pitanje ispravnosti drastičnih odluka sve vreme se provlači kroz narativ, ispripovedan u introspektivnom maniru. Glavni junak je svešteno lice, ali prilično jasne liberalnije orijentacije, još od mladićkih dana kada je tek stigao u stranu parohiju, pa do najnovijeg razvoja događaja. Sa dilemama se susretao čitavim tokom teške bolesti voljene Margu, koja je naposletku toliko onesposobljena da su je morali smestiti pod stalni nadzor i negu. Jakob odlučuje da nastavi sa životom uprkos svemu, a slično se ponavlja sada, dok izazov brige o maloletnoj unuci apsolutno nadilazi svaku nedoumicu po pitanju činjenja jednog od smrtnih grehova. Izvagavši sve strane u korist opstanka, tačnije, dobrobiti deteta nasuprot nepopravljivom ocu koji se služi ucenama, krađom i pokušajima manipulacije (ne bi li se izvukao iz sopstvenom krivicom izazvane zbrke), junak nema više nedoumica.

Odigravanje radnje u predbožićne dane uzrokuje dodatnu napetost usled zgusnutosti raspoloživog vremena da se slučaj „sanira” do početka praznika. Oko Jakobovih iznenadnih uloga – naravno, ne znajući za svaku istovremeno, svesrdno se angažuju da pomognu i drugi meštani ili kolege, kao na primer nova sveštenica Marija (koja priskače da pruži Izi žensku potporu u novoj sredini) i doslovno drevni Anjo Snusbren iz udruženja pčelara (sudeluje u diverziji oko napadača na Jakobov dom). Sve se, potpuno razumljivo, odvija unutar sive zone, pokazujući da je život toliko nepredvidiv i niko od nas ne može zaista garantovati kako nikad, baš nikad ne bi nešto učinio. Nagon za preživljavanjem ne samo da često iz korena menja uobičajene navike i „principe”, već i sam kontekst pojedinih situacija preoblikuje kategorije dozvoljenog ili zabranjenog.

Stoga se naslovna sentenca, kao večita opomena smrtnom ljudskom biću – ali i nagoveštaj nastavka (neraščišćena dilema o besmrtnosti duše i povratku), postavlja u svrhe pomirenja sa smenom života i njegovog prestanka. Nešto se izgubi (Margu), ali i dobije (Izi), pri čemu to do čega dolazimo može iskupiti, pa i sasvim nadoknaditi gubitak. Drugo značenje izvire iz same situacione crne komike, kada Jakob, razmatrajući načine da se otarasi leša iz šupe (tipska mesta dobrog, starog nordijskog krimića), pomišlja na skrivanje ostataka u supruginom kovčegu. Rešenje do kog dolazi biće, da ne otkrivam baš sve, još domišljatije i…bizarnije, što se i te kako uklapa u prirodu žanra, podneblje priče i njen opšti, jedinstveni ton.

Sivi su i epizodni likovi, rušeći strogu zadatost kategorija pozitivno : negativno (primer je Kuvar, otac Izine pokojne majke i vođa bajkerskog klana). Tema moralnosti koja je daleko složeniji, širi i diskutabilniji pojam od bilo koje zapovesti u svetim knjigama, izneta je kroz često apsurdne obrte, doduše, savršeno logične u opisanim situacijama. Krajnje odredište je optimistično, što vodećem obeležju priče, neuništivoj vitalnosti glavnog junaka, daje karakter sile koja napred gura i samu zajednicu, šaljući poruku da nikada nije prekasno za novi početak. Drugi činilac dopadljivosti romana svakako je savršen sklad protivrečnosti, kako Sandra Bakić Topalović odlično poentira u pogovoru knjige: zajedno ga stvaraju sjaj praznične dekoracije i tama zločina, zahvaljujući neposrednom pripovedanju, doziranju humora i jedinstvenim junacima.

Autorka: Isidora Đolović

Podelite sa prijateljima:
Share