Peđa Vujović: PESME

Peđa Vujović, bavi se fotografijom, pisanjem i visokim mislima koje sežu čak do kosmosa. Jednostavnost i apsolutna iskrenost prema sebi i prema drugima je ono što ga privlači. Posvećen je životu koji nije razdvojen na posao i na slobodno vrijeme već predstavlja kontinuitet slobodnog izraza. Daje sve od sebe… ali daje i sebi. Polako izrasta u pravog čovjeka.

oluja

zamrači sunce i natopi me kišom
nek munje struje mojim tijelom

porodi mećave, vjetrovi da pođu meni
od želja krenu oluje

spusti mostove svoje kule
nek zidovi od srca mog bruje

i pusti kupidone tajne
da probodu me moćnom strijelom

laži

U tom trenutku
zazvoni zvono na vratima,
mobilni telefon,
interfon,
tajmer na rerni,
alarm na budilniku,
uključi se sirena za uzbunu,
na crkvi počeše da zvone zvona,
brodska truba najavi dolazak broda,
avion probi zvučni zid iznad grada
kiša poče jako da pada
tramvaj udari pješaka,
na nebu sijevnu munja,
počeh se tresti uhvati me trema.
Na to još samo da dodam,
da lažima kraja nema.