Milisav Rosić, rođen je u Mojkovcu 1997. godine gde je završio osnovnu i srednju školu. Objavio zbirku pjesama Drugi svijet. Student je Fakulteta političkih nauka. Autor performansa Umjetnik nema ego. Svoje neobjavljene pjesme čitao na umjetničkim večerima u sklopu Centra za kulturu “Nenad Rakočević”. Pored pisanja bavi se video produkcijom.
Tmina
Zaljubih se u priče o smrti
Ovo nije moje breme
Zaljubih se u košmarne prikaze
Što noćima, besanim me drže
Ovo, nije moje breme
Nekada sam i ja bio bijeli dječak
Trčkarao sa njom u jesen
Svako sjećanje mi uze
Zaboravih njeno magično lišće
Njene pjesme
Povrijedih sebe
U zaborav me dade
I gdje ne smije
Urezah je dovoljno jako
Da niko je više oduzeti ne smije
U milion komada sam se slomio
Strašilima oko mene dušu dao
Gledam vas
Očima bestjelesnih želja
Duboko, duboko
Mijenjam svaki zvuk oko sebe
U škripu demona
Gledam vas i pitam se
Ko je ovdje tmina
A, ko samo sjenka
Zapitaj se
Da li ti konzumiraš mrak
Ili
Mrak konzumira te
Ne (živi)
Roboti od bronze
Bez vruće krvi
I toplog mesa
Ubijaš me poslednji put
Iluzije, krajnosti, obmane
U lavirintu
Više nisam tu
Nestvarno
Bezobrazno tražite duh
Topite metal u oči
Ne miriše ga moj njuh
Davno ste prodali dijete u sebi
Nezasiti
Gorki
Nijemi
Prodali ste princa jeftino
Srce moje žali
Vas
Koji ste bili
A sada niste
Poruka je za vaš put
Nijedna cijena vrijedna nije
Djeteta u vama
Nula
Nihil
Ništa
Niko
Ova pjesma nema mene
Nema nikog, nema rime
Nema ljudi, nema života
Nade
Postojanja
Skočih u ljepotu nepostojanja
Fragmenti sjećanja oduzeti
Kao list u jesen
Najljepše nijanse od svih
U šumskom požaru izgorjeh
Jesen nema šta ubiti
Proljeće nema šta roditi
U meni, samo vrisak leži
Željan slobode
Sanjam
O danu
Kada ću slobodno pjevati
