Mile Lisica, rođen 5. avgusta 1986. godine u Ključu. Piše poeziju, haiku poeziju i kratke priče. Objavio knjige: Dva metra tišine, Kada te budu vrištale ruke, Okrugla jutra, Kas sa zvezdama, Ispod nedodira, Geometrija oka, Sedam grama, Molitva šume, Preskočeno nebo, Ne vidim žabu, Novembar će završiti pesmu, Izabrane pesme (zvučno izdanje). Pesme su mu prevođene na: ruski, engleski, italijanski, njemački, švedski, romski, makedonski, slovenski, japanski, španski, francuski, norveški jezik. Radove objavio u više od sto zbornika. Dobitnik više od pedeset nagrada na književnim konkursima od 2015. godine do danas. Počasni član Kluba umjetničkih duša iz Mrkonjić Grada. Član Udruženja književnika Republike Srpske.
DVADESET MRVA
Dvadeset kvadrata jeseni
Izgubljeno ispod kože
Budi me
U oku mi fermentisana tišina
Na rame kasne ptice
U kostima plove lađe
A more nadolazi
Miluje početak kraja
Očima ga čuješ
Dvadeset galona jeseni
Na jednoj staroj fotografiji
LJubi me
LJubi te
Pre nego oslepim
Postani nebo
Magla sam na reci
Neka svu prazninu tvoju
Izmeri zemlja u meni
I videćeš
Ostaće dvadeset mrva duše
Da te čeka
Dvadeset mrva bezvremenih

ONA POTAJNO MRZI LEPTIRE
Ona potajno mrzi leptire
ne voli oblake od mandarina
ne voli cveće od gline
ona često daje bombone beskućnicima
i još češće im priča o nama.
Ona potajno mrzi leptire
ne voli kišobrane kao ni novo vino
ne voli da nešto mora
ona često hrani tišine uspomenama
i još češće male ptice uči da lete.
Ona potajno mrzi leptire
nacrtane na njenoj haljini
na njenom telu
nacrtane
mojom rukom.
AKO UGASIM TELEVIZOR
Ne govori mi o ljubavi
Sve mi nedostaje
Mrak je na ulicama i usnama
Pod stolom plivaju ribe
Tišina
Samo mesec od selotejpa večera slova
Na tapetama tvoje sobe
Ćutim
Gricka me ulica
Provocira poslednji piksel slike
Ako ugasim televizor
Zaboraviću
I biće kasno
I kasno je
Da te tražim po uglovima
Od glave do pete
Izgubljenu