Jasmina Bosančić (1985, Sisak, Hrvatska) objavljuje poeziju, prozu i drame od 2010. godine. Sarađivala sa književnim časopisima, portalima i emisijama Hrvatskog radija. Njezina poezija je zastupljena u zbornicima. Na Hrvatskom radiju izvođeni su joj dramski tekstovi „Put“ (2018), „Djed i baka u svemiru“ (2019) i „Znatiželjni medo“ (2021). U radio-emisiji „Riječi i riječi“ čitani su eseji „Moda“ (2018), „Točka i književno djelo“ (2018), „Uočavanja“ (2019) i „Dobar dojam“ (2020) te odlomak priče „Djevojka koja je voljela žutu boju“ (2019). Od 2022. ima svoj YouTube kanal “Tkaonica riječi”,na kojem čita vlastite književne tekstove. Studirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
Rekao je na esperantu: „Bonan vesperon!“ („Dobro veče!“) A bilo je jutro.
Ona je stajala na raskršću sa staklenim zvonom u rukama.
Držala je zvono veoma čvrsto, zaklanjala ga od buke i svjetla. Na semaforu je zasvijetlilo zeleno i ona krenu. S njom u stopu i drugi ljudi. Koraci su ih raznosili na različite strane. Neznanac ju je slijedio do visoke stare zgrade.
„Deziras Vi kun mi iri?“ („Želite li sa mnom ići ?“)
Zastala je na pola stepenica. Iz staklenog zvona začu se more. Onda navru slike i boje prvih ljubavi…
Neznanac ju je promatrao. Podsjećala ga je na djevojku koju je nekoć veoma volio. Smješkala se dok se u zvonu ukazivala noć: zvijezde su noćas dobile svoj podmladak.
U svečanim opravama, zvjezdice nestrpljivo iščekuju svoj izlazak u javnost. Trepere mlada tjelesa, željna odisejā i igre. Slavi se uz vatromet, fanfare i sladoled. Sve su oči noćas uprte u zvjezdoliku mladunčad. Održavaju se izbori ljepote i revija mladih talenata. Podmladak se svojski trudi ostaviti sve bez daha. Dostižu zrelost već u nekoliko desetina sekundi.
Djevojka je s neznancem igrala igru zavođenja. Stakleno zvono se polako lomilo, raspadalo u komadiće… Slijedio ju je. Čas je bila nevjesta, čas vještica…
Ruke su joj bile pune cvijeća. Na licu užareno ljeto…
Kad se oslobodila staklenog zvona, pružila mu je ruke, htjela da je čvrsto zagrli. Ali iz jednog stana izađe crvenokosa djevojka, lijepa kao san. Neznanac je poljubi i zagrli. Zagrljeni, pođu put grada.
Djevojka ostane skamenjena od tuge. Cvijeće u njenim rukama povene…
