Eksperiment Stivena Soderberga: roman koji nastaje na Tviteru

Tviter_Soderberg

Ovako se završava 14. poglavlje tviter-romana “Glue” (“Lepak”) koji je 28. aprila počeo da piše poznati reditelj, scenarista i pisac Stiven Soderberg (“Seks, laži i video trake”, “Erin Brokovič”, “Ocean’s Eleven”, “Vreli Majk”) na društvenoj mreži Tviter.

Pod pseudonimom @Bitchuation Soderberg se priključio onoj grupi umetnika koji u novim medijima vide mogućnost za nove oblike izražavanja, a sudeći po sadržaju, ovaj roman će biti napeti triler.

Mesto odigravanja radnje prvog poglavlja je Amsterdam, a roman prati priču o zločinu i intrigama.

Pre nego što se odlučio da se upusti u pisanje romana, Soderberg je na ovom nalogu objavljivao razmišljanja i citate kojima je ulazio u dijalog prvenstveno sa sobom, a povodom trenutne situacije u filmu, zbog koje je i napustio filmsku industriju.

Suština eksperimenta je pokušaj da se izoluju minimalni elementi priče, a čitalac uključi u priču. Pisanjem u drugom licu postiže se neposrednost i komunikativnost, a čitalac stiče utisak da se pisac njemu lično obraća, te na neki način doživljava sebe kao svedoka događaja koji se opisuju.

Koristeći multimedijalnost karakterističnu za nove medije, tekst prate i fotografije, čime se delo približava grafičkom romanu.

Čitaoci koji žele da prate nastanak ovog eksperimentalnog romana, mogu se pridružiti pratiocima @Bitchuation.

Tviteratura (ili Twitter Lit) nije novina u svetu književnosti. Neki pisci, skloniji eksperimentu ili komunikaciji sa svojim čitaocima, odavno su prisutni na ovoj društvenoj mreži. Reakcije na dela nastala u okviru 140 znakova su različite: od prihvatanja i gledanja na njih kao na dela ravnopravna sa delima tradicionalne književnosti, preko prilaženja tim delima kao rezultatu igre ili eksperimenta, do potpunog negiranja mogućnosti da nešto objavljeno na društvenoj mreži može da ima oznaku umetničkog dela.

The New York Times je stilski uporedio pisanje Soderberga sa Beketom ili Hammettom, a način na koji piše okarakterisao kao pisanje reditelja jer neke od rečenica zvuče kao uputstva za glumce. Možda je “Lepak” ipak najbolje shvatiti kao film koji se sprovodi drugim sredstvima, zaključak je Tajmsa. U svakom slučaju vreme će pokazati kako će se ovaj eksperiment završiti.

Sinhro.rs

Podelite sa prijateljima:
Share