Duška Kontić rođena je 1958. godine u Zenici. Osnovnu i srednju školu završila je u Nikšiću. Diplomirala je na filozofskom fakultetu u Nikšiću na odsjeku za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Autorka je zbirke pesama Nemirni smiraj. Objavljuje u zbornicima i časopisima.
Rane razboja
Olovna zebnja jutra
Prikliještila zvijezde
Kordon obmane probudio
Stare rane
Ječe strahovi
U spletovima crne duge
U crvotočini lagano
Umire ostavljen razboj
Snujem cvjetove promašaja
Snužden dan
Uznemiren odlazak
Izabrao sparušene snove
Krive istine obilaze
Prerušene gradove
Zri zaspalo klasje
Napuštena njiva umire.
Nemoć krila…
Izanđao smiraj tone
Nerazumljive riječi
Skapale suze
U začepljenoj boci
Presušili krvotoci
Grakću klevete
Ispod usiljenog smijeha.
Obljubljene nesanice
Kuju danak prevari
Zakrčile puteve
Raspaljenom strahu
Smoždene kule
Prizivaju znane korake
Pepelište stanište
Zmijskom leglu.
Nigdina
Ni Bećkovićevu slamku
Da se uhvatim za riječ
Ni mjesečeve zibalice
Za pokisle lutalice
Ni Pepeljuginih ponoći
Da se u snove zamotavam…
Noćas ne mogu da spavam
Uzalud pokušavam da se
Dodvorim zori… previše
Boli od utrobe odvojeno
Čovjek da bude zacrtano
Ispod srca uljuljkano
Da nježno zavoli dugo
Čekano… u nepreglednim
Baštama bijelih ruža…
Njivilo se za radost koja
Minu… suru planinu
Prekri očajanje
Zaplaka nadanje
Utopi se u suzama
Zajedno s pokidanim
Bijelim ružama
Potekoše krvavi potoci
Izgovorena preteška
Riječ izvadi mi oči.
