
Dušan Mijušković je rođen 1981. u Beogradu. Živeo je duže vreme u Sjedinjenim Američkim Državama. Bavio se graničnim oblastima filosofije, umetnosti i duhovnosti. Krajem prošle decenije radio kao novinar beogradskog NIN-a. Poeziju piše od detinjstva, no tek ove godine, nakon veće životne drame, počinje ozbiljnije da predstavlja svoju umetnost javnosti. Objavljivao je na književnim portalima i u magazinima: Hiperboreja, Fenomeni, XXZ magazin, Bludni stih, Enheduana, Časopis Kult, Strane, Kirk, Čovjek Časopis, Libartes… Objavio je jednu zbirku poezije. Živi u Beogradu.
MESEČAR
Tuguje jezero nebom
i vrba
Talasi
još nije mrak
Škripe
vrata
Vri
trg
Hodaš
dok ne zaspiš
SENJAK
akvarel
Violina
Smene radnika
Put duž obale reka
Nesreće
Po koja smrt
To obično tako kod nas biva
Madam
Uz makadam
Proleće lastavice što su sletele i sišle
Beli lavež pasa
Jamb
Predgrađa i ponovo ptice
Po usnama pesak so
I san
Put beskrajnih staza u zlatnom šimširu i lišću

TI SI TIŠINA
Ti si tišina
Tobom huje vekovi
Lepota vetra noć
Proguba senka jutra
I breza
Tobom su lomili krila
Promukla golubice
Ti si nehajan sat i ruža sa vetrokaza
Bledi uzdah harmonike
Talas mirna luka
Spokoj nadolazećeg prljavog Sunca
Zenica etra
Ti si nestvarna
Paloma mirisa polja
Boginja pljuska
Elektra
ZATEČENA
Tražio sam te
po ciglanama
i pronašao sam te
u košulji
Skidala
si
prašinu
I pozajmila
si
oči
Na svojim dlanovima
pokazala si
semenje lubenice
CRVENI STAN
Alini
Vino kaplje na potpetice
Sa tvojih bakalinskih usana
Vodiš u vetrove tvoga stana
Kći luke
U crvenom stanu svaki dan
Mi pijemo vino vino pomešano sa ugljem
Kćeri Lune
I ne priliči nam tad
Da se sećamo stvari
Jer mi pospano znamo
Da su nas ljubili
U ruke
Grudi odaju razvrat
Spokojne od maštanja
Teskobe
Nesna
Kći luke
Ti nisi ipak samo obična žena
Crna si kao tvoja ugljenasta kosa
Kćeri Lune
Samo umočen šapat u čaj
Kao u nekakve tvoje tajne
Znaj da ti mirišu ruke ruke
Kći Lune kći Lune
Izmišljaš sklapaš
Od crvenila mraka
Kći Meseca kćeri luke