Dragan Marinković Drama je autor romana “Čvor u mozgu” (Književna omladina Srbije, 2013. nagrađen poveljom za 3. mesto u ediciji “Pegaz”), kao i romana “Anđeli postoje” (u pripremi) i “Dve ikone” (u pripremi) i zbirke pesama “Ne diraj mi snove” (Umetnička radionica SRŽ, 2022). Literarni radovi su mu objavljeni u više štampanih i elektronskih zbornika i časopisa. Član je udruženja “Niški pesnički krug” i Kluba pisaca “Vukovo pero” iz Loznice. Jedan je od osnivača i direktor Internet časopisa za podsticanje dečijeg stvaralaštva Tabla. Nacrtao je više desetina crteža, uglavnom tuš i olovka na papirnoj podlozi.
Tračarenje
Pričaju ljudi
A šta bi drugo radili
Pričaju i ne misle
Jer kad misle ćute
A kad ćute nisu tu
Tu su samo kad pričaju
A kad pričaju ne misle
I sve tako ukrug
Misliti i pričati
Ko to još može
Spojiti nespojivo
Mišljenje ti je vražja rabota
Bolje ti je bez toga
Zato pričaj i ne misli
Što je sigurno sigurno

O slobodi
Sloboda?
Da l` je to
Pričanje
Il ćutanje
Tuga il radost
Hodanje il trčanje
Stajanje il lutanje
Možda je sloboda borba
A možda samo nadanje
Možda uzletanje
A možda i padanje
Da nije sloboda
(Možda?)
Trnje na stablu ruže
Ili su to pčele
Koje oko nje kruže
Vetar koji ružu
Povijenu drži
Ili sunce koje je
S visine prži
Sloboda?
Ona se jasno
Vidi i čuje
Plete se teško
Al nikad do kraja
Ona se samo
S istinom druži
I u glavama ona
(Kao promaja)
Lagano kruži
Sloboda je
Kad zastavom svojom
Visoko mašeš
I pokidaš lance
Sa nogu i s glave
Kad izgubiš snove
Dečje, male
A sačuvaš ključ
Od njihove brave
Tragovi
Svuda oko mene
Razmileli se
Tragovi
Veliki i mali
Vidljivi i nevidljivi
Mirišljavi i smrdljivi
Plitki i duboki
Čisti, umiveni
Ali i prljavi
Da l` da neki nagazim,
il svoje da napravim?
Đavolji trgovac
Zašto đavolu
Odmah
Ne rekosmo
Da je đavo
Prepoznali smo
Te umazane bele haljine
Koje je navukao na brzinu
I tu nabubrelu njušku
Kojom je raspirivao žar
I taj dug i pogan jezik
Kojim je palacao u slavu zla
I te crne i prljave ruke
Kojima je prenosio ugarke
Od vrata do vrata
I te očnjake duge i krvave
Na licu umazanom
Ukradenim medom
Zašto đavolu
Odmah
Ne rekosmo
Da je đavo
Juče nam kapiju zaključavao
U mrak nas terao
A danas je širom otvorio
I ključ gazdi svome predao
Juče nam u tuđe kolo
Zabranjivao
A danas nas tera
Da zapušenih ušiju
Ulazimo u nj.
Dojučerašnji prijatelji
Postadoše neprijatelji
A neprijatelji
Prijatelji
Zašto đavolu
Odmah
Ne rekosmo
Da je đavo