Bratimir Petrović, rođen je 1961. u Žitnom Potoku. Gimnaziju je završio u Prokuplju. Fakultet političkih nauka završio je u Beogradu. Zastupljen u časopisima i sajtovima svojom poezijom i prozom. Nagrađivan. Živi i radi u Kladovu.
Zahtevao je da se pesničko veče održi u potpunom mraku, gotovo bez ikakve svetlosti. Organizatori su se najpre pobunili ali kako je on ostao nepokolebljiv odlućili su da mu izađu u susret. Rekao je i da prvi redovi moraju da budu udaljeni od njega najmanje pet metara. Nije želeo ni da ga organizator predstavi niti da govori o njegovom pesništvu. Pesme su upućene publici, a ne kritičarima, i neka ih ona doživi onako kako oseća, a ne kako joj neko drugi, koji pod znacima navoda poznaje književnost, govori.

Ušao je na improvizovanu pozornicu koja se nalazila u velikom holu gradske biblioteke sa bočne strane. Ulična svetlost, koja se probijala izmedu teških zavesa i odškrinutih prozora, delimično je osvetljavala siluete posetilaca. Počeo je lagano a zatim sve glasnije da govori svoje stihove. Oni su govorili o ljubavi. Toj večnoj temi koju svi pokušavaju da ugrade u svoje živote, ali sa različitim uspehom. Rekao je:
Tražio sam ljubav, među tvojim očima
Tražio sam ljubav, među tvojim grudima
Tražio sam ljubav, među tvojim nogama
Tražio sam ljubav u tebi
a ljubav je, trebala biti u meni!
Čuo je lagano komešanje publike, čuo je i uzdahe lepih devojaka i njihovo kikotanje. Video ih je lepe i jedre i njihove grudi kako se ispunjavaju njegovom poezijom i koja ih čini još lepšim. Sve je to video i nastavljao dalje. Video je i sebe u zagrljaju preplanulih žena kraj bistrih potoka i širokih morskih plaža. Mračni hol biblioteke ispunila je prijatna toplina, njegov glas lebdeo je iznad provincijske publike dodirući svakog i čineći ga srećnijim tog trenutka.
A onda, iznenada, svetla su se upalila. Na pozornici je sedeo starac duge, sada već proređene sede kose, izboranog lica i odjednom prestao da govorio. Publiku je činilo svega desetak njegovih vršnjaka. Zbunjeni gledali su jedni u druge, a najviše u čoveka pored zida koji je slučajno ramenom dodirnuo prekidač za struju i jednim potezom uništio im snove.