Anđelka Ružić, profesorka srpskog jezika i književnosti, dugogodišnja je poznata i cenjena urednica u Izdavačkoj kući „Kreativni centar“.

Pored toga što je do sada uredila brojna izdanja, nedavno je njeno autorsko delo – priručnik za kreativno pisanje „Putovanje u središte priče“ – privuklo veliku pažnju čitalaca i dobilo nagradu za najbolji evropski udžbenik, o čemu je za portal Sinhro.rs razgovarala sa Slađanom Milenković.
Kakve su reakcije posle uručenja nagrade za najbolji evropski udžbenik na Sajmu knjiga u Frankfurtu?
Nagrada BELMA (Best European Learning Materials Awards), koju dodeljuju Frankfurtski sajam knjiga, Međunarodna asocijacija za istraživanje udžbenika i obrazovnih medija (IARTEM) i Evropsko udruženje izdavača udžbenika (EEPG), svakako predstavlja veliki kompliment mom sveukupnom radu. Ona je ujedno i dokaz da mi u jednom važnom delu obrazovnog segmenta možemo da pariramo kolegama iz Evrope. Priručnik je zapravo time dobio predložak univerzalnog kvaliteta i meni je drago što je upravo kao takav dostupan našim učenicima i nastavnicima.
Priručnik „Putovanje u središte priče“, u izdanju „Kreativnog centra“, donosi nam savete o tome kako da napišemo dobru priču. Predstavite ukratko priručnik i objasnite ko sve može da ga koristi.
Priručnik sadrži važna pravila kojih se pisci drže kako bi napisali dobru i zanimljivu priču. Ona su predstavljena u okviru 12 tema, od kojih svaka počinje zanimljivim citatom ili odlomkom koji ilustruje dato pravilo. Čitaoci će imati priliku da se upoznaju sa osnovnim zakonitostima pisanja i pripovedanja priča ‒ kako nastaju književni likovi, gde se kriju ideje za pisanje, kako pisci pletu zaplet, šta čini dobar početak i dobar kraj priče itd. Tu su i brojne vežbe, pitanja i zadaci za uvežbavanje veštine pisanja. „Putovanje u središte priče“ je namenjeno uzrastu starijih osnovaca, ali i svim onim nastavnicima koji svojim učenicima žele da ponude nešto drugačiji pogled na književno stvaralaštvo.
Pretpostavimo da ste dobili inspiraciju da napišete ovaj priručnik kao urednik brojnih izdanja. Šta je bila najveća motivacija za nastanak jedne ovako korisne knjige?
U našim školskim programima nije predviđeno dovoljno prostora za rad na razvoju veštine pisanja ‒ pri tome mislim na razvoj književnoumetničkog stila. Pored nedostatka vremena, nedovoljno je i pravih i dobrih priručnika koji bi pomogli kako nastavnicima tako i učenicima da sagledaju na pravi način sve korake u procesu pisanja. S obzirom na to da sam na početku profesionalne karijere i sama bila deo školskog sistema, dobro poznajem ovu problematiku, pa sam želela da napišem priručnik koji će omogućiti učenicima da iz jedne nove perspektive zavire u svet priča i razviju veštinu pisanja, a ujedno i omogućiti nastavnicima da im na tom putu pruže pravu podršku.
Vodite i radionice kreativnog pisanja za osnovce. Koja je njihova svrha i cilj?
Svrha ovih radionica jeste upravo ta da na licu mesta proverim valjanost zadataka koje sam osmislila, da izbliza vidim kakav je prijem datih sadržaja kod polaznika, ali i da ispratim njihov rad i interesovanja na polju književnosti. To je ujedno i prilika za divnu razmenu energije pošto na radionicama vlada vesela i kreativna atmosfera.
Kakva je saradnja s našim najboljim piscima? Dugi niz godina sarađujete s Jasminkom Petrović, Dejanom Aleksićem i drugima, što je rezultiralo brojnim knjigama koje su dobile značajne nagrade.
Urednici su među prvim čitaocima jednog književnog dela i njihov zadatak jeste da ukažu autorima na sve one jake, ali i slabe strane rukopisa. To zahteva veoma precizno čitanje, prilikom kojeg se urednici trude da isprate sve one tokove priče koje je autor uveo u svoje delo. Autentičnost junaka, ujednačenost stila, način na koji je izvedena kompozicija, idejna linija, dinamika, atmosfera … sve su to pitanja na kojima urednik radi sa autorom već nakon prvog čitanja. Autori su previše blizu svom rukopisu u svakom smislu i nije im lako da ga objektivno sagledaju, te je zato taj pogled „sa strane“ važan i trebalo bi da je od velike pomoći. Tu vrstu pozitivne i konstruktivne kritike nikada nije lako primiti, pa tako rad urednika sa autorom na prvom mestu podrazumeva građenje odnosa koji se zasniva na dubokom uzajamnom poštovanju i poverenju.
Zahvaljujući uredničkom poslu, možete da sagledate književno stvaralaštvo iz sasvim drugačije perspektive. Kakva je književna scena za decu danas?
Savremena književna scena za decu je zanimljiva i šarenolika. Imamo uvid u stvaralaštvo autora različitih generacija, odakle proizlaze i različita tematska interesovanja, a u svemu tome ima i novih poigravanja formom, pa i jezikom. Raduje i to što su se u poslednje vreme na toj sceni pojavila nova imena, mladi stvaraoci koji obećavaju i od kojih možemo očekivati da će napraviti neke nove pomake i osvojiti mladu čitalačku publiku.
- Simeon Marinković: Izvor kreativnosti su ljubav prema zemlji i deci
- Nenad Čokulov: Većina nas je prodala svoju slobodu za prividnu sigurnost
Urednik ste i udžbenika, konkretno čitanki za osnovnu školu. Kako danas podstaći decu da više čitaju?
Kao i na svim drugim poljima u životu, cveta samo ono čemu posvetite pažnju. Ja se zato trudim da odvojim vreme i da saslušam decu, da ispratim njihova interesovanja i afinitete, da im pružim razumevanje čak i kada kritikuju ili pružaju otpor prema izboru koji su odrasli napravili za njih (recimo, po pitanju lektire). Tek potom koristim priliku da dati sadržaj interpretiram na neki novi način ili da im predložim da pročitaju neko štivo koje nudi rešenje za njihove dileme, radosti i tuge. To ne mora uvek da bude književno delo. Deca se iznenade kada kažem da ima dobrih i zanimljivih knjiga i o fudbalu, pecanju, folkloru, istraživanju svemira ili pravljenju kolača ‒ i te knjige mogu biti važne u odrastanju. Uz to, svako podsticanje čitanja doprinosi razvoju funkcionalne pismenosti, inače preko potrebne u našem društvu.
Kada pokažete tu vrstu razumevanja, deca to dožive kao da ste „prešli na njihovu stranu“, osećaju se ispoštovano i pokažu dobru volju da izađu knjigama u susret. I to je polazna tačka … deca će ići dalje onako kako ih mi usmerimo.
Koja bi bila Vaša poruka ili pouka deci?
Po mom mišljenju, najvažnija poruka koju možemo deci da prenesemo jeste ta da knjige nose među svojim koricama najplemenitija znanja, mudrosti i veštine celokupne ljudske civilizacije. Da u njima mogu pronaći lek, utehu, radost, zabavu i razumevanje, koje možda neće uvek naći u svom okruženju. Knjige nam pružaju tu mogućnost da bolje razumemo sebe, a samim tim jednog dana i svet u kojem živimo.
Razgovarala: Slađana Milenković