Aleksandra Vujisić (1979. Podgorica, Crna Gora) je profesorica engleskog jezika i književnosti, angažovana na različitim projektima. Bavi se pisanjem poezije i proze za djecu i odrasle, govori engleski i italijanski jezik, završila je više stručnih kurseva iz različitih oblasti u zemlji i inostranstvu i pokrenula nezavisni kreativni projekat Čigralište koji se bavi promovisanjem značaja čitanja u ranom uzrastu. Autorka je zbirke poezije za odrasle Krvarim po pismima (2022). Španski časopis za promociju kulture Azahar štampao je posebno izdanje časopisa posvećeno Aleksandrinoj poeziji na engleskom jeziku (broj 76, avgust 2022). Njene pjesme i priče uvrštene su u preko pedeset antologija i zbirki izdatih širom svijeta, sajtovima i portalima koji promovišu književne stvaraoce. Dobitnica je više priznanja na međunarodnim književnim konkursima. Aleksandra piše na maternjem i engleskom jeziku, a njena poezija je prevođena na italijanski, španski, kineski, poljski i druge jezike. Članica je Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade.
Uputstvo za odrastanje
Ne boj se!
Manji od tebe uvijek će pokušavati da te ukalupe
tvoju snagu nazivaće pogrdnim imenima
ali ti odmahni
spusti šešir
pozdravi ih osmijehom i nastavi snažnije
Jer ti si svoja
ti si svemir
i planete su tvoji dragulji
ne treba ti tuđa vatra i nemir
Ne vjeruj kada te prozovu iz pogrešnih dnevnika
i propituju naopake definicije života
ti pozovi ljubav, ljepotu, radost
da stanu u red s tobom
i pjevajte
Neka ti ne kažu da kafane nijesu mjesta za tebe
neka ti ne kažu da nemaš pravo glasa
neka ti ne ukinu piknike i neba
poslovne sastanke
i ljubavne rastanke
neka ti ne skrivaju duge
pjevaj, igraj, lomi štikle i predrasude
neka te ne pita starost
kako si bježala od života
Ako se drznu da ti uzimaju mjere
struka
kuka
očiju
prstiju
da ti govore da si previše glasna
da si razmažena
ti razmazi muziku u sebi
i igraj zaveži note za oblak
i ostani svoja i neporažena
Ako ti budu nudili kule i gradove
nasmij se
nudi im
stvarnost svojih ljepota
neka pobjegnu od istine u tvojim zjenicama
u pretkomorama gaji
bezbroj života
Ne boj se!
Tvoje pleme će te naći
i zagrlićete se strasno
vaše nježnosti će svijet obojiti
vaše strasti će vatre razgoreti
odrastanje će biti poput ljubavi
naći ćeš svoje radosti i svoje heroje
i tvoje srce će kucati vječitom pjesmom:
Ovo je moje
ovo je moje
ovo je moje.
Igra
Kad se igraš
ništa ne može napola
ili živiš
ili se kriješ od bola
Kad se igraš
ne vjeruj u sjene
tu su samo da dušu
nagore promijene
Kad se igraš
pazi da ne zgaziš cvijeće
Da se ne predaš
dok lešinar ljubav oblijeće
čeka da izdahne
da se njome hrani
i da na lovorikama
njene smrti odahne
ti se ne daj
svijetlom je brani
Kad se igraš
ništa ne može napola
ili živiš
ili se kriješ od bola
Overthinking
Ubiće me ovo
ne znam šta je
kad se prisjećam
u glavi premotovam
previše osjećam
ubiće me ovo
ma nije ništa
sve je to u glavi
(u glavi je zaista)
ubiće me znak
žuti, zeleni, plavi,
kako su izgovorili riječi
kako ih nijesu rekli,
kojim tonom se zapjevalo,
jesu li se prsti opekli,
kako se grlilo,
kako se hrlilo,
šta su sjećanja
i gdje kreću obećanja,
ubiće me muzika
koja se čuje u daljini,
ubiće me riječ koja
odzvanja u tišini,
ono što mislim
da nijesam vidjela,
a u stvari je bilo znak,
ubiće me tuđi visoki vokali
i moj sopstveni mrak.
