Aleksandra Čvorović, rođena 10. februara 1976. u Banjoj Luci. Završila je srpski jezik i književnost u istom gradu. Magistrirala je na Filološkom fakultetu u Beogradu, na odsjeku za bibliotekarstvo i informatiku. Takođe je završila edukaciju za savjetodavnog terapeuta transakcione analize i radi kao TA savjetnik pod supervizijom. Radila je kao urednik, saradnik i član redakcija mnogobrojnih književnih časopisa. Učesnik je književnih večeri i festivala u regionu i Evropi. Član je više književnih udruženja. Radi kao viši bibliotekar u Dječijoj biblioteci NUBRS. Vodi radionice kreativnog pisanja, te dramske, edukativne i savjetodavne radionice za djecu. Prevođena je na više evropskih jezika u okviru antologija i časopisa, a bajka Pjesnik iz Neznangrada objavljena je na engleskom kao elektronska knjiga (The Poet from Unknowntown, Style Writes Now 2017). Objavila je sedam knjiga, tri knjige poezije: Šapat glinenih divova (2000), Cvijet na kapiji sna (2007), Nadrastanje (2013); dvije knjige proze: Anđeo pod krevetom (2002), Monolog u šolji kafe (2006); dvije knjige za djecu: Čarobna ruža (2014) i Ukrala me Šumbaba! (2018). Poezija i proza joj je višestruko nagrađivana (Nagrada Glasa Srpske „Ljupko Račić“ za najbolju prvu knjigu, najbolja knjiga priča na Gradačačkim književnim susretima, nagrada „Slovo Podgrmeča“, nagrada za dječiju knjigu „Stanko Rakita“ i ostale nagrade za pojedinačne pjesme i priče).
OPRAŠTANJE
Ja sam koridor ka aerodromu duša, ovo je loša klima za mrtve
Ne znam ništa o herojskim bitkama i svijetloj tradiciji
Dala sam intervju o kvalitetu mladih robinja i evo me
da odagnam zabrinutost, dam infuziju svijesti i ohrabrenje
Ovo je vrijeme uvreda, prijetnji, kritika, zastrašivanja i kazni
Moj problem je energetika duše nad poljem pšenice
Poštujem nesuglasice, zbrinuću dopisnike iz škole života
Stanovnik zemlje koje nema, evo vanredne mjere za podudarnost
spasenje za ilegalno poginule u odbrani od svijeta
Žena napasnik, razbojnik koji će vam raskrvariti srca
U adskoj pećini ova poezija je samoubistvo bez kontrole
Sude mi za desetoro, a ponos je samo bijedna uspomena
Ja sam strateški jahač, puna pohvale i uvijek spremna na oživljavanje
Hoću da budem zaboravljena dobra vila a ne promocija pozicija
A bajka kaže: Bila jednom jedna zemlja… a onda je počeo urnebes
I znam da po običaju majstor mora biti vitez i muškarac
ali s obzirom da se okamenio na putu kao ugasli svetionik
Ja i on smo antipod, ovo je životna priča, žena je muka kroz noć
Konkurišem hartijom imenovana za nadzornika istine
Ričem kao zmaj sa karikature, u slavu opraštanja
Ovo je porodilište časti, ulaz u dvor odabranih
Ovo je kazna za pretke i potomke, vrijeme prolazi u vidu osmice

HERUVIMSKA
Anđele moje čežnje
Što latentno sjediš
Na bilbordu koka-kole
Smiješ se zavisnosti od
heroja, reklamomanije i ekstazija
letiš iznad razjapljene čeljusti grada
Iznjedreno čedo nove genetike
sa osam dojki i muško-ženskim polom
koji nas troši poput vampira
Plamteći krug u kojem tonemo
hiperaktivni, neurotični, neprilagođeni
Probuđeni u ovom životu prestari
u apokaliptična svitanja pijanih ptica
Nepoželjni u sopstvenom krugu
između dva kiklopova oka
Prognani po direktivi šišmiša-krvoloka
u bajkama koje su utonule u noć
REFLEKSIJE
Vajam odbjegle ljubimce sna
od truleži prećutanih uvreda
Ja sam hostesa poraza
prikupljam simbole u aleji velikana
Samo refleksije svijeta
poprimaju pisane oblike
Ako sujeta preuzme vlast postaću
veličina koja guta sopstvenu plodnost
Uprkos znanju razvijaće me magle
Hajde da te ispišem u tri poteza
Imaš sjajan destruktivni potencijal
prolaziš na ispitu iz poricanja sebe
Pričaš o opsesivnim strahovima
čvrstim korakom koračaš ka histeriji
Misliš kada te ne bude – čemu sve
Ja sam tvoje ogledalo – ruglo od rugla
pravedna kazna za nepravedna djela
Ja sam valkira i žena-div plamteće kose
Ja sam ubrzana čestica mikroba
pošast i bolest trule planete
Ja sam crvena Sonja i gola Maja
moje ruke su zmije koje dave
Ja sam upravo ono što zaslužuješ
Pa šta! Nisi prvi ostavljen ni zapostavljen
koji ne zna kud bi sa sobom
u dvojnosti jednine koja se umnožava