Aida Šečić Nezirević (1978), rođena je u Zenici, odrasla u Travniku. Piše poeziju, kratke priče, bajke i drame. Dobitnica je nekoliko regionalnih književnih nagrada, te dvije međunarodne. Učestvovala je na Književnom festivalu „Na pola puta“ u Užicu, Srbija, Sarajevskim danima poezije, na književnoj večeri „Mir u književnosti“, te na predstavljanju zbirke Biber u Ulcinju. Pohađala je književne radionice u Barceloni i Marseju, te dva puta učestvovala na Danima Marije Jurić Zagorke u Vrbovcu. Radovi su joj prevedeni na francuski, engleski, malteški, albanski, slovenački i makedonski jezik. Živi u Sarajevu, gdje radi kao lektorica.
BEOGRAD
Reći ću jednoj nacionalno osviještenoj
(zaliću joj tečnim smijehom krutu vatru u očima)
Moj Beograd nije tvoj Beograd
Moj je Beograd najljepši u listopadu
Kad zrakoplovi ispišu nebo Dunav gdje
Pjesmama
Ljubi
SARAJEVO
Prije odlaska na posao
U ružičastoj kesi ili plavoj kesi od najlona
Bacamo u smeće prethodni dan života
Nerecikliran nesvjesni nesavjesni
Dobro jutro Sarajevo
Iz Miljacke preko Miljacke gacamo nebosi
Teturamo proklinjemo noć prije i film što nije valjo
Žulja kamenčić u cipeli smeće u rijeci
I ćao volim te vidimo se u šest jedi
I molim jednu kartu izvolte hvala
Šest stranica knjige po šest svaki dan ako se sjedi
Stajanje zahtijeva petparačke portale čitanje s dlana
Brzo puštanje naglo kočenje šta ti je čovječe druga druga!
Sjećanje na stari humor i ima izać
Davno je to bilo prije rata
Prije korone
U devet palimo svakodnevnicu osmijehom
Mržnju gurnemo u plakar i
Začepimo joj usta sve zbog bijele koverte
Brutoneto brutalno eto
Trudimo se izvršiti što bezbolniju samopreobliku
Iz humanih u humanoidne i nazad na kraju
Dana i tako svaki dan
Nakon svih tih preobličenja budemo iznureni
I krivimo se što nismo sretni a imamo vidi
U toplom u suhom s konekcijom
U pet gasimo svakodnevicu ostaje nam u bolnom
Vratu vrata zatvaramo i ćao vidimo se sutra u
Devet vidimo se ključ-kljač (u sebi: bem ti sliku)
Čekamo s Tvrtkom što nam čuva leđa
Dobri naš kralj jeste naš je
Mlad je nekoliko mjeseci i star sedam stotina godina
I molim jednu kartu i je li slobodno ovdje e hvala
Premračno za knjigu je opet čitamo s dlana trepćemo:
Razvode se vjerski poglavar tvrdi
Zmijsko t(ij)elo internet gori
Prije odlaska u krevet gledamo-slušamo
Na televiziji o novom femicidu novom dogovoru odgovoru
I da je taj bezobrazan i da je njegovo odzvonilo
Za vikend ćemo do Pionirske jadne životinje
Ili do Pine na Trebeviću
Ako ne bude bilo više kiše
Laku noć Sarajevo
SNJEGULJICA
Je oprala ogledalo
Vodom i sapunom
Prije primopredaje
La-lala-la-laaa
(Kažu da voda i sapun
Uništavaju čaroliju)
DAVIDU I DŽENANU
Jednom će s ruba nečije savjesti istina
skliznuti
u ponor
Tamo će tisuću njenih komadića
letjeti vazduhom
zabijati se u
stomake
potomaka
koji će teći
godinama kao putevima
kapati kajati
I svi će dobri kazati: eto sve se vraća
se vraća sve
Vi se nećete
- Ekranizacije: „Smrt u Veneciji” (Death in Venice, 1971)
- Pisac oblika i besmrtnosti u romanu „Šešir od leopardove kože”
KAD SAM JE ZADNJI PUT SRELA
Imala je plavu haljinu
Na podgojenom tijelu
I čvrsto me poljubila u oba vruća obraza
Potiho je rekla da se razvela
Grad je šetao oko nas s rukama u džepovima
Golubovi su se ogledali u lokvama kao tašte snjeguljice
S listopadskog neba je kapala krv
Po bregovima nalik na zrele ženske grudi
U njenoj šaci sam pronašla sakupljen bijes
I htjela ga preuzeti podijeliti sa sobom
Nije ga dala
To je moje
Rekla je
Nas dvije
Nismo
Pjesme su dio zbirke “Kako se mame igraju žmurke”, nagrađene Specijalnim priznanjem žirija IK Presing, Mladenovac, 2024.
