Ćirilo i Metodije su 863. godine, došli u Veliku Moravsku čime je započet proces opismenjavanja slovenskih naroda. Staroslovenski jezik, kojim se u ono vreme govorilo, prvi je i najstariji pisani (književni) jezik Slovena. Nastanak prvih knjiga vezan je za misionarski rad braće Konstantina Filozofa (Ćirila) i Metodija među moravsko-panonskim Slovenima. Prve knjige napisane staroslovenskim jezikom bili su prevodi hrišćanskih tekstova sa grčkog jezika.

Originalni rukopisi prvih staroslovenskih tekstova nisu očuvani do naših dana. Najstariji spomenici staroslovenskog jezika kojima se danas raspolaže predstavljaju kasnije prepise, s kraja X i XI veka, i to napisane različitim azbukama: jedni glagoljicom, a drugi ćirilicom.
O staroslovenskom jeziku, njegovom nastanku, razvoju i sudbini, saznajemo iz različitih izvora od kojih su najbitniji: “Žitije Ćirilovo”, “Žitije Metodijevo” (na staroslovenskom), “Žitije sv. Klimenta” (na grčkom), “Svedočanstvo Anastasija, papskog bibliotekara i sekretara” – koji je i lično poznavao Ćirila, pisma rimskih papa Jovana VIII (872 – 882) i Stefana V (885 – 891) bavarskim crkvenim velikodostojnicima i moravskom knezu Svetopluku, “Rimske legende” (na latinskom).
Moravsko-panonska misija
Prema kazivanju u “Žitiju Ćirilovom” i “Žitiju Metodijevom”, velikomoravski knez Rastislav (842 – 871) uputio je poslanstvo vizantijskom caru Mihailu (842 – 867) sa porukom kako su se slovenski narodi odrekli paganstva i pridržavaju se hrišćanstva, ali da nemaju ljude koji bi hrišćanske zakone bliže objasnili narodu na jeziku koji im je razumljiv.

863. godine vizantijski car Mihailo poslao je u Moravsku versko-kulturnu misiju koju su predvodili Konstantin Filozof (u monaštvu Ćirilo) i iguman Metodije, braća iz Soluna, učeni ljudi sa iskustvom u ovakvim poslovima.
Svoj izbor car Mihailo je obrazložio time što su misionarska braća rodom iz Soluna, inače drugog po važnosti grada u Vizantiji, u kome je u to vreme živelo mnogo Slovena. Smatra se da su braća iako po narodnosti Grci, već u detinjstvu naučili slovenski jezik (negde se spominje i da im je majka bila slovenskog roda).
Pre polaska misije u Moravsku, Ćirilo i Metodije sa svojim saradnicima sastavili su azbuku za slovenski jezik (glagoljicu) i preveli bogoslužbeno jevanđelje.
U Moravsku su stigli 863. ili najkasnije 864. godine. Dodeljeni su im učenici koje su naučili slovenskoj pismenosti i pripremili ih za sveštenike.
Državno-politički razlozi kneza Rastislava za misiju Ćirila i Metodija
Šireći pismenost među Slovenima, Ćirilo i Metodije radili su i na uvođenju slovenskog bogosluženja, kao i na organizovanju nacionalne crkve. To je naišlo na otvoreno neprijateljstvo latinsko-nemačkog sveštenstva, koje ih je optuživalo za jeres – jer je u to vreme vladalo mišljenje da su u pismenosti dopuštena samo tri jezika: jevrejski, grčki i latinski. U stvari, oni su u radu Ćirila i Metodija videli i neposrednu opasnost za svoje gospodstvo nad slovenskim narodom.
Ovakav stav nemačkog sveštenstva nije bio potpuno neosnovan. Naime, moravski knez Rastislav je odlučio, da se obrati vizantijskom caru Mihailu ne samo iz religioznih i kulturnih razloga, već i državno-političkih. Sloboda i samostalnost njegove kneževine bili su ugroženi s jedne strane stalnim ratovima sa nemačkim carem Ludvigom, a s druge, sve većim kulturnim i crkvenim pritiscima nemačkog sveštenstva.
Nama danas, možda nezamislivo, ali u ono vreme politička samostalnost nije se mogla zamisliti bez crkvene samostalnosti. U Moravskoj su hrišćanstvo širili bavarski misionari, a ona je potpadala pod Salcburšku nadbiskupiju, centar širenja zapadnog hrišćanstva. U tom smislu, jasno je da je knez Rastislav imao na umu i oslobođenje crkvene zavisnosti od Nemačke, a to je bilo moguće samo ako bi nemačko sveštenstvo zamenio domaćim sveštenstvom.
Braća Ćirilo i Metodije
Metodije, stariji brat, rođen je oko 815. godine. Najpre je bio visoki državni činovnik, upravnik slovenske kneževine – oblast u dolini Strume, a kasnije se povukao u manastir, zakaluđerio se i postao iguman.
Mlađi brat, Konstantin, rođen je 826. ili 827. godine. Pokazao je darovitost za nauku, pa ga je carica Teodora dovela u Carigrad gde je zajedno sa budućim carom Mihailom studirao kod najboljih profesora i naučnika onog vremena. Po završetku studija bio je bibliotekar i arhivar Carigradske patrijaršije, ali je ubrzo pozvan da na Velikoj školi u Carigradu predaje filozofiju (otuda mu nadimak Filozof).

Konstantin je pre moravske misije učestvovao u dvema sličnim misijama: arapskoj – u Maloj Aziji i zajedno sa Metodijem u hazarskoj – između Crnog i Kaspijskog mora, gde je pronašao kosti sv. Klimenta, rimskog pape iz I veka.
Nakon 40 meseci rada u Moravskoj, Ćirilo i Metodije su sa učenicima krenuli na put u Rim – verovatno radi posvećenja učenika u sveštenike. U “Žitiju Ćirilovom” opisan je lep prijem misije u Rimu, gde je papa primio slovenske knjige i osvetio ih, a prilikom posvećenja slovenskih učenika pevana je liturgija na slovenskom jeziku.
Za vreme boravka u Rimu Konstantin se razboleo. Stupivši u grčki manastir, pod monaškim imenom Ćirilo, umro je 14. februara 869. godine.
Posle Ćirilove smrti, Metodije odlazi u Panoniju, kod kneza Kocelja, a 870. biva postavljen za panonsko-moravskog arhiepiskopa. Ovo je naišlo na otpor nemačkih biskupa koji su na prevaru zatvorili Metodija, koji je nakon četiri godine tamnovanja oslobođen na nagovor pape Jovana VIII.
Sudbina misije
874. godine Metodije se vraća u Moravsku gde su se odigrale krupne političke promene: kneza Rastislava je uz pomoć Nemaca sa prestola svrgao njegov sinovac Svetopluk (Svatopluk), inače protivnik slovenske pismenosti.
Metodije je umro 6. aprila 885. godine, nakon čega se menja odnos pape prema slovenskom bogosluženju, a učenici Ćirila i Metodija bivaju zatvoreni, prodavani kao roblje i zlostavljani.
Prognani iz Moravske, učenici Ćirila i Metodija stvorili su najjače žarište staroslovenske pismenosti u Makedoniji kod Ohridskog jezera.. Na čelu razvoja slovenske pismenosti našli su se Kliment i Naum. Tu je osnovan niz manastira i škola u kojima je negovana tradicija Ćirila i Metodija u pogledu jezika i pisma.
Iz Makedonije staroslovenska pismenost se širila po Bugarskoj (u čijem je sastavu bila Makedonija). U istočnoj Bugarskoj, na dvoru cara Simeona u Preslavu, dolazi do odstupanja od Ćirilove i Metodijeve jezičke norme. Tu je najverovatnije došlo i do napuštanja grafičke tradicije Ćirila i Metodija – te je glagoljica zamenjena ćirilicom.
* * *
2013. godinu UNESKO je proglasio godinom Ćirila i Metodija, i mnoge evropske države su obeležile jubilej – 1150 godina od dolaska solunske braće u Veliku Moravsku (danas Češka i Slovačka).
Tim povodom, u Narodnoj biblioteci Srbije otvorena je izložba pod nazivom “Rasejaše reči među narode nove”. Postavku je činilo više desetina srpskih ćirilskih rukopisa i ranih štampanih knjiga od 12. do 18. veka.
Naša prva sačuvana knjiga je Miroslavljevo jevanđelje, sa kraja 12. veka, a po najnovijim istraživanjima, postoji još starija, nastala početkom 11. veka. To je Marijino jevanđelje. Obe knjige svedoče i o međusobnom prožimanju glagoljice i ćirilice u srpskim sredinama u dugom vremenskom periodu. Marijino jevanđelje se čuva u Moskvi, a dva lista se nalaze u bečkoj biblioteci. Marijino jevanđelje je rukopis pisan staroslovenskim jezikom. Međutim, poslednja istraživanja uverljivo pokazuju da je pisar bio čovek sa štokavskog govornog područja. To znači da je ovo jevanđelje spomenik koji prvi čuva tragove srpske redakcije staroslovenskog jezika. Dakle, to je najstariji spomenik u kome možemo da vidimo na koji način je staroslovenski jezik primljen na štokavskom govornom području – rekla je autorka izložbe “Rasejaše reči među narode nove” održane 2013. u Narodnoj biblioteci Srbije.
* * *
LITERATURA: